Patricia Cornwell

Piše Merita Arslani

Prošlo je više od dvadeset godina od kada je Patricia Cornwell napisala prvu knjigu o Kay Scarpetti, glavnoj patologinji države Virginije, a već je nakon te prve knjige “Obdukcija” postala prava književna senzacija, ali i “kraljica forenzične znanosti”. Od tada je napisala 17 romana o Scarpetti od kojih su rijetki oni koji nisu bili na prvom mjestu bestsellera New York Timesa, koji inače ima ekskluzivno pravo objavljivanja djelova njezinih novih knjiga prije nego se pojave u knjižarama.
Međutim, unatoč tomu što je stvorila jednu od najpoznatijih i najpopularnijih ženskih likova moderne literature početak za Cornwellicu nije bio nimalo lak. Prije nego je njezinu prvu iz serije knjiga o slavnoj forenzičarki 1991. godine objavila kuća Scribner, sedam velikih izdavačkih kuća odbilo je “Obdukciju”, a Patricia je za tu knjigu dobila honorar od šest tisuća dolara. Koliko su već tada procjene izdavača bile pogrešne pokazuje i činjenica da je Cornwellica za “Obdukciju” iste godine dobila nagrade Edgar, Creasey, Anthony i Macavity, što je bio prvi roman u povijesti koji je sve te nagrade dobio u jednoj godini. No, osim nagrada “Obdukcija” je Cornwellici donijela i pravo malo bogatstvo koje je do danas naraslo na preko sto milijuna dolara.
Nekoliko je razloga zbog kojih je Patricia Cornwell odlučila glavnu ulogu svojih proslavljenih romana dati upravo jednoj forenzičarki. Odrasla je uz oca koji je bio jedan od najpoznatijih odvjetnika u Americi, Sam Daniels, pa je tako već od malih nogu ušla u svijet pravnih zavrzlama. No, Cornwellica je u više navrata isticala kako joj je oca od ostalo samo emotivno zlostavljanje koje je počelo 1961. godine na sam Božić, kada je njezin otac napustio svoju obitelj, Patriciju koja je tada imala pet godina, njezina dva brata i majku. U jednom intervjuu Cornwellica je ispričala da se taj dan prvi put bacila ocu pred noge, zgrabila ih i preklinjala da ih ne ostavlja, no Sam Daniels je odlučio otići, bez obzira na očajničke molbe njegove jedine kćerke. Njih četvoro su se preselili u mali grad Montreat u Sjevernoj Karolini, ali je njezina majka vrlo brzo završila na liječenju zbog depresije, što Cornwellica i danas smatra pokazivanjem slabosti, jer je to bilo vrijeme kada je Patricia najviše trebala svoju majku. Prije nego su je odvezli u bolnicu, Patricijina majka je svoje troje djece odvela u kuću propovjednika Billyja Grahama koji je sa svojom suprugom Ruth živio blizu njih. Ruth Graham našla je za nju i njezinu braću udomitelje, a bila je to obitelj koji su za njih bili potpuni stranci.
To je bila religiozna obitelj i Patricia se jako bojala svoje nove “majke” od koje joj nije ostala nijedna lijepa uspomena. Zabranjivala joj je izlaske, maltretirala ju je i spremala jela koja Patricia nije voljela.
“Svaki put kad pišem knjigu, imam osjećaj da svaki put ubijam tu ženu. Ona je davno umrla i zaslužila je to”, rekla je Cornwellica jednom u intervjuu za Times.
No, nije samo njezina udomiteljica ostavila Patriciji gorak okus u ustima, već i njezina majka, kojoj Patricia ne zamjera samo činjenicu da se predala nakon odlaska supruga i svoju djecu prepustila nepoznatim ljudima. Patricia je naime nakon preseljenja u Montreat bila žrtva seksualnog zlostavljanja lokalnog policajca koji je patrolirao ulicom u kojoj je živjela. Kako je bila zapravo djevojčica koja još nije krenula u školu, Patricia nije bila potpuno svjesna što se događa, veĆ je samo jednog dana na vrata njezina doma pokucala policija.
“Bojala sam se da sam napravila nešto loše. Došla sam na sud, a neki ljudi koje nisam znala međusobno su si dodavali moje kratke crvene hlačice u koje je taj policajac nekoliko puta zavlačio svoju ruku. Majci sam svaki put nakon što me taj policajac dirao govorila što mi radi, a način na koji je ona to rješavala bilo je da me odvede u trgovinu s igračkama. Nikada o tome nismo razgovarale i jedino što mi je rekla je da mi više neće kupovati kratke crvene hlače jer će me podsjetiti na nešto ružno. Zar ne bi bilo bolje da nije ništa rekla?”, ispričala je Patricia Cornwell, koja je u tinejdžerskoj dobi oboljela od anoreksije, a jedina osoba koja je cijelo vrijeme bila uz nju bila je Ruth Graham.
S ocem je od Božića kada ih je ostavio vrlo rijetko bila u kontaktu, a zadnji put su se vidjeli kada ga je zajedno s jednim bratom posjetila dok je ležao smrtno bolestan.
“Ležao je na svom krevetu i svi smo znali da je to zadnji put da se vidimo. Uhvatio je mog brata za ruku i jedna uspio progovoriti ‘volim te’, ali mene nije uopće dodirnuo. Sve što je napravio za mene svelo se na to da je uzeo komad papira i napisao: ‘Kako ide posao?’”, prisjeća se Cornwellica.
Unatoč teškom i mučnom djetinjstvu Patricia Cornwell je uspjela otkriti svoju strast za pisanjem u čemu joj je najviše pomogla Ruth Graham, te je nakon završene srednje umjetničke škole dobila stipendiju za nastavak školovanja i upisala kreativno pisanje. Tamo se zaljubila u svog profesora Charlesa Cornwella, koji je od nje bio stariji 17 godina. S vremenom je Charles ostavio profesorski posao i poput Patricijinih prvih skrbnika, bračnog para Graham, okrenuo se propovijedanju. U to vrijeme je Patricia Cornwell počela pisati svoju prvu knjigu, biografiju Ruth Graham, “A time for remembering”, koja je objavljena 1983. godine. Dok je pisala knjigu Patricia je paralelno radila kao reporterka za The Charlotte Observer u kojem je prvo unosila vremensku prognozu, ali je vrlo brzo počela pratiti crnu kroniku. Godinu dana nakon što je objavila knjigu o Ruth Graham, dala je otkaz u novinama i zaposlila se u uredu glavnog patologa države Virginije u kojem je radila kao kompjuterski analitičar. U to vrijeme šefica ureda je bila Marcella Fierro, po kojoj je Cornwellica napravila lik Kay Scarpette, a od forenzičarke Fierro nauČila je puno toga što joj je pomoglo u kasnijem pisanju. Cornwellica ne krije da su njezini poslovi u crnoj kronici i uredu patologa bili priprema za njezin plan da postane autorica kriminalistiČkih romana, a iz tog je razloga volontirala i u policiji u Richmondu.
U uredu patologa radila je šest godina i do tada su je glavni izdavači već odbili s njezinim knjigama o Kay Scarpetti, a nakon deset godina raspao se i njezin brak s bivšim profesorom. Razvodom i objavom njezine prve iz serija knjiga o Kay Scarpetti počinje doslovce novi život Patricije Cornwell - slavne i prebogate književnice. No, slava i ogromno bogatstvo pokazalo se kao ogroman teret za Cornwellicu, koja nije navikla biti u centru pažnje, naročito ne tako naglo. Doslovce preko noći je od godišnje plaće od 27 tisuća dolara dobila unaprijed milijun dolara uz garanciju da će nastaviti pisati o forenzičarki iz Virginije. Cornwellica je nakon meteorskog uspjeha počela pokazivati znakove da se gubi u svijetu slavnih i bogatih, pa je u istom danu kupila pet kuća i isto toliko auta, a nakon nekog vremena kupila je i helikopter Bell kojeg vozi sama. Cornwellica taj period svog života naziva “folie de grandeur” (ludost odrastanja), a njezine šoping avanture tijekom kojih je osim nekretnina kupovala skupocjenu odjeću i nakit postale su gotovo epske među trgovcima kojima je bila klijent. Znala je spiskati pedeset tisuća dolara samo na odjeću u jedno popodne, a nije bila rijetkost da je mrtva pijana sjedala za volan i jurila ulicama Los Angelesa. Jedne je noći napravila sudar i potpuno uništila novi Porsche, a bila je pijana zbog čega joj je određeno da mora ići na liječenje od alkohola.
“Umirala sam od straha. Nisam znala kako se trebam ponašati okružena svim tim superzvijezdama i nisam imala pojma što da radim s novcem. Granice za mene u tom prvom naletu uspjeha uopće nisu postojale. Pa ja čak nisam imala pojma koliko novca imam!”
Sudar se dogodio nakon večere s Demi Moore, Bruce Willisom i Woody Harrelsonom, a našli su se jer je Patricia htjela da Demi Moore glumi Kay Scarpettu. Naime, veliki uspjeh “Obdukcije” privukao je pažnju holivudskih redatelja koji inače kao ajkule čekaju da se pojavi neki bestseller po kojem će snimiti neki filmski hit. Slavni režiseri u redu su čekali da čuju kojega će Patricia odabrati da ekranizira njezinu junakinju, no od svih autora poznatih bestsellera, ona je jedina Čija nijedna knjiga nikada nije dobila filmsku verziju. S vremenom su se pojavile priče da je Cornwellica htjela previše kontrolirati rad na filmu, no ona tvrdi da nijedan scenarij nije bio dovoljno dobar. Prvo je htjela da Jodie Foster glumi Kay Scarpettu, no Fosterova je odbila ponudu, dok je Demi Moore za tu ulogu nakon nekog vremena postala nezainteresirana. U poplavi raznih forenzičnih serija, koje su mahom bile inspirirane njezinim knjigama, teško je za vjerovati da će Kay Scarpetta dobiti svoju priliku na velikom ekranu, a ne čini se da je danas Cornwellici previše stalo do toga.
Nakon sudara izgledalo je kao da se Cornwellica malo smirila, međutim to nije ni blizu istini. Američki mediji često za nju kažu da je paranoična, manično depresivna, opsesivna, te da ima bipolarni poremećaj, što je ona sama i priznala, ali paranoju ne. No, te priče nisu bez povoda, jer primjerice sve njezine kuće imaju najjače moguće osiguranje, a ona sama ima vojsku tjelohranitelja i u kući drži cijeli arsenal pištolja s kojima izlazi van. Do nedavno je podržavala smrtnu kaznu, a u jednom od posljednjih intervjua je navela kako je blizu tome da promijeni mišljenje o najstrožoj kazni. Patricia Cornwell na neki je način priče iz svojih romana prenijela u svoj život i više je puta isticala da su mjere osiguranja koje je sama sebi uvela sasvim normalne jer je svijet pun ubojica i manijaka. Kako kaže, od svih njih koji svaki dan hodaju ulicama dovoljan je samo jedan da vam promijeni život.
Ogroman novac Cornwellici ipak nije omogućio da živi u miru, jer osim ovih svakodnevnih navika, Patricia Cornwell u nekoliko je navrata bila u središtu velikih skandala, dosta neuobičajenih za ostale književne zvijezde. Obzirom da u početku nije često davala intervjue, a kada bi i razgovarala s novinarima vješto je izbjegavala odgovore na pitanja o privatnom životu, o Cornwellici privatno neko se vrijeme vrlo malo znalo. Tek kasnije se otvorila prema javnosti i bez većih problema pričala o traumatičnom djetinjstvu, ali njezina početna šutnja prilično joj se obila o glavu. Sredinom devedestih završila je na naslovnicama nakon što je otkrivena njezina lezbijska afera s agenticom FBI-a Margo Bennett. Afera sama po sebi ne bi bila toliko zanimljiva da Bennettin suprug Eugene, također zaposlen u FBI-u, nije saznao za vezu svoje supruge s drugom ženom, pa je u bijesu oteo jednog svećenika za kojeg je prijetio da će ga ubiti zajedno sa svojom suprugom, te da će crkvu u kojoj je svećenik služio mise dignuti u zrak. Eugene je dobio zatvorsku kaznu od 23 godine, a jedini komentar kojeg je Cornwellica htjela dati u vezi ovog slučaja bio je da je veza između nje i Margo trajala vrlo kratko i da nije bila zaljubljena u tu ženu. Također je istaknula da je to problem bračnih partnera i da ga moraju sami riješiti bez da nju upliću u cijelu priču. Uopće ne treba spominjati medijsko ludilo koje je zavladalo nakon što se saznalo da jedna od najvećih svjetskih spisateljskih zvijezda spava sa ženama, te da je još pri tom uspjela razoriti jedan brak koji je skoro završio tragično.
Do tog trenutka nitko nije znao za njezine gay sklonosti, a nikome to nije niti palo na pamet obzirom da je bilo poznato da je bila u braku s muškarcem. Taj je događaj natjerao Cornwellicu da još više brine o svojoj sigurnosti, ali je isto tako popustila njezina medijska šutnja o privatnom životu. O svojim seksualnim sklonostima ipak nije ni nakon otkrića veze s FBI-ovom agenticom govorila posve otvoreno, iako zadnjih par godina više ni s tim nema problema. Prošle je godine otkrila kako ju je na suočavanje sa svojom seksualnošću nagovorila slavna američka tenisačica Billie Jean King dok su bile zajedno na jednoj večeri, te je tom prilikom istaknula kako je shvatila da je na pragu svoje pedesete godine vrijeme da govori o svojim pravima koja zaslužuje kao i svatko drugi. Danas živi sa svojom deset godina mlađom partnericom Stacy Gruber s kojom se vjenčala 2005. godine u Massachusettsu, jedinoj američkoj državi u kojoj su dozvoljeni istospolni brakovi. Upoznale su se dok je Cornwellica radila jedno istraživanje za svoju knjigu, a Stacy je se u početku bojala i čak se nije htjela neko vrijeme s njom voziti u autu. Stacy je priznala da ju je bilo strah da će u jednom trenutku htjeti napustiti auto, ali da neće moći.
Patricia na njihovo vjenčanje nije htjela pozvati svoju obitelj, ali njezina je majka prihvatila njezinu partnericu, iako se Patricia sjeća da je uvijek govorila kako je najgora stvar koja se čovjeku može dogoditi je da postane homoseksualni alkoholičar.
“Na kraju je ispalo da sam ja postala upravo to protiv čega je moja majka oduvijek bila”, rekla je Patricia Cornwell, aludirajući na činjenicu da ima dosje u kojem stoji da je vozila u pijanom stanju.
Njezina je partnerica neuropsihologinja i navodno je jako pomogla Patriciji u liječenju bipolarnog poremećaja. Od kad je u braku s njom, Patricia je promijenila i svoje političke stavove. Bila je poznata po tome da je jako dugo podržavala republikance kojima je godinama donirala novce, a navodno im je donirala milijun dolara. Međutim, prije nekoliko godina počela je podržavati demokrate i podržavala je Hillary Clinton kada je ušla u utrku za predsjedničkog kandidata. Neposredno prije izbora prošle godine izjavila je kako će se odseliti u Europu ako ne pobijedi Barack Obama i mislila je ozbiljno, jer Cornwellica inače kada daje svoje izjave vrlo rijetko pretjeruje.
U svakom slučaju, uvijek je znala privući pažnju na sebe, bilo da je riječ o nekom detalju iz njezinog života ili nečemu što je napisala ili rekla. Jedna od njezinih najkontroverznijih izjava bila je kada je prije nekoliko godina u intervjuu za Vanity Fair izjavila kako bi mogla ubiti čovjeka, a da je nikada ne uhvate. Što je najgore, sasvim je sigurno rekla istinu, a njezini su kritičari jedva dočekali da Cornwellica izlane tako nešto, pa su je optužili za bahatost, govoreći kako je ona ipak samo spisateljica, a ne forenzički stručnjak. Međutim, Cornwellica možda nije stručnjak, ali upravo je ona ta koju redatelji serijala CSI zvali za konzultacije prilikom snimanja serije, kao i producenti serije “Kosti”, a ona prije nego počne pisati bilo koju svoju knjigu redovito posjećuje akademije na kojima se školuju budući forenzičari, kao i razne druge institute koji se bave forenzikom. Prije nego je poČela pisati roman “Sa sirotinjskog groblja” čak je ispekla komad ljudskog mesa kako bi osjetila njegov miris i što bolje ga opisala u knjizi.
“Mrtvi ljudi mi govore i zato moram stalno biti s njima. Moram imati barem nekakvo poštovanje prema njima, obzirom da stalno pišem o njima. Bez njih ne bih bila ovo što sam danas.”
A da afera u njezinom životu nije nedostajalo pokazuje i slučaj iz 2000. godine kada je objavila knjigu “Posljednja postaja”. Tada se javio jedan malo poznati pisac Leslie Sachs koji je tvrdio da je Patricia plagirala njegovu knjigu “The Virginia Ghost Murders” i tužio zbog toga. Međutim, sud je slučaj odbacio kao neosnovan, a Sachs je u bijesu zbog izgubljene parnice počeo uhoditi Cornwellicu, koja je nekoliko godina kasnije bila prisiljena opet se s njim naći na sudu, ali ovaj put je ona podnijela tužbu zbog klevete i uhođenja. Sachs je naime na brojnim internetskim stranicama pisao kako je Patricia Cornwell mrziteljica Židova i neonacistkinja, a njezine agente optužio da podmićuju novinare da o Patriciji ne bi napisali nijednu ružnu riječ. Brojne su teorije zavjera koje je Sachs iznjeo o Cornwellici i veći dio toga se još uvijek može naći na internetu, a jedna od stvari koje je napisao je između ostalog i ona kako je Patricia raznim institucijama i političkim strankama donira gomilu novca kako bi u trenutku kada joj to bude trebalo mogla od njih dobiti zaštitu, te da je čak naručila njegovo ubojstvo. Cornwellica je s gnušanjem negirala sve njegove navode i posebno istaknula da je ljudi možda mogu optužiti za razne stvari, ali da se za nju nikako ne može reći da mrzi određenu grupu ljudi. Zbog skandala s njezinim stalkerom Patricia je izjavila kako je neko vrijeme izbjegavala potpisivanje knjiga i susrete s čitateljima, a tu je tradiciju nastavila nakon što je Sachs u strahu od američkog suda 2007. godine pobjegao u Belgiju.
No, čak ni svi ovi skandali, za koje je, ruku na srce, sama Cornwellica bila najmanje kriva nikada ni najmanje nisu loše utjecali na njezinu karijeru, a jedini slučaj kada je njezin zdrav razum doveden u pitanje bilo je 2000. kada je dobila možda i najveću fiksaciju u životu - otkriti pravi identitet Jacka Trbosjeka. Okupila je vlastiti tim forenzičkih stručnjaka s kojima je otišla u London, a godinu dana kasnije je objavila kako je sto posto sigurna da je Jack the Ripper bio viktorijanski slikar Walter Sickert. Potrošila je dva milijuna dolara kako bi kupila sve njegove slike, čak trideset i dvije, te stol za kojim je slikao i sve to dala na DNK analizu. Jednu od slika je potpuno uništila, ali u godinu dana istraživanja nije pronašla nijedan dokaz da je Sickert uistinu bio serijski ubojica koji je po Londonu ubijao prostitutke. No, Cornwellica je donijela zaključak proučavajući njegove slike, a metode analize koje je koristila identične su onima koje koristi Kay Scarpetta u njezinim knjigama. Unatoč tomu što su stručnjaci s podsmijehom odbacili njezine tvrdnje govoreći kako je ovaj put Cornwellica možda ipak precijenila svoje sposobnosti i danas je uvjerena da je u pravu. Međutim, i oni koji su jako dobro razumiju u umjetnost viktorijanskog doba kojem je Sickert pripadao također su primjetili kako je potpuno krivo protumačila njegove slike i da je donijela krivi zaključak. BBC je čak spremao dokumentarac o njezinom istraživanju, ali nikada nije prikazan iako su je kamere pratile cijelo vrijeme.
Posljednjih godina Cornwellica se malo smirila, a čak ni njezina paranoja nije više tako izražena. Osiguranje i pištolji su i dalje njezina svakodnevica, ali susreti s novinarima i fanovima više nisu rijetkost. Kao što je jednom rekla, cijeli život se bori sa svojim strahovima, a jedan je ostao prilično izražen. Patricia se naime najviše boji starenje i bez ustezanja priča kako ne voli izgledati staro. Isto tako otvoreno priznaje kako redovito koristi botoksom, a ostao joj je, očito urođen smisao za crni humor. Kada je prije par godina novinarka Timesa završila s njom intervju kojeg je radila u njezinom domu u New Yorku, Cornwellica ju je odvezla do hotela. Kada je novinarka izašla van, Patricia joj je rekla ako joj nešto treba dok je još u gradu da joj se javi i da će joj njezin tjelohranitelj pomoći.
“Pomoći će vam čak i da nekog ubijete ako hoćete”, rekla joj je Patricia, a novinarka je zaključila kako je slavna spisateljica vrlo simpatična, ali da je nikako ne bi htjela imati za neprijatelja.