Péter Esterházy rođen je 1950. u Budimpešti u jednoj od najstarijih mađarskih aristokratskih obitelji. Péter Esterházy završio je gimnaziju u Budimpešti u jednoj od rijetkih nezatvorenih crkvenih škola u Mađarskoj. Po završetku studija matematike i prirodnih znanosti jedno je vrijeme radio kao sistem-inženjer, a od 1978. djeluje kao slobodni pisac. Danas spada među najznačajnije i najprevođenije suvremene mađarske pisce. Prvu knjigu, eksperimentalni vijenac kratkih priča “Fancsikó i Pinta” (Fancsikó és Pinta) objavio je 1976, a nakon nje slijedi čitav niz romana, knjiga priča i eseja, među kojima valja istaknuti “Roman o proizvodnji” (Termelési regény) iz 1979. Tim svojim prvim parodičnim i satiričnim romanom o socijalističkom realizmu stekao je brojne poklonike u Mađarskoj. Slijedi iznimno uspješan i prevođen roman “Mala mađarska pornografija” (Kis magyar pornográfia) 1984. u kojem se miješaju esejistički pasaži s anegdotama i osobnim refleksijama o životu pod komunizmom. “Hrabalova knjiga” (Hrabal könyve) iz 1990. roman je o ženi koja vodi imaginarni dijalog s najvažnijim srednjoeuropskim piscem druge polovice 20. stoljeća, Čehom Bohumilom Hrabalom. Roman o srednjoj Europi “Pogled grofice Hahn-Hahn. Dunavom nizvodno” (Hahn-Hahn grófnő pillantása. Lefelé a Dunán) iz 1991. i zbirka 97 kratkih proznih fragmenata “Žena” (Egy nő) iz 1995. govore o odnosu žene i pripovjedača. Njegovo bez sumnje najveće i najzahtjevnije djelo je roman “Harmonia caelestis”. Njegova djela do sada su prevedena na više od dvadeset jezika. Nagrađen je nizom međunarodnih književnih nagrada i priznanja, između ostalih Nagradom Sándor-Mária, Vilenicom i Herderovom nagradom.
Podijeli na Facebook
