Rajaa Alsanea

Rajaa Alsanea (1981) odrasla je u Riyadu, kao mlađa od dviju sestara u obitelji liječnika i stomatologa. Trenutno živi u Chicagu, gdje je na specijalizaciji iz endodoncije. Namjerava se vratiti u Saudijsku Arabiju, nakon što završi sa specijalizacijom. “Djevojke iz Riyada” njezin su prvi roman, a u bilješci u povodu izlaska romana, napisala je sljedeće: “Dok sam pisala svoj roman (Banat Al-Riyadh), nije mi uopće padalo na pamet da će biti objavljen na ikojem drugom jeziku osim arapskom. Nisam mislila da će Zapad biti zainteresiran. Činilo mi se, kao i mnogim drugim Saudijkama i Saudijcima, da nas zapadnjački svijet još uvijek doživljava ili romantičarski, kao zemlju 1001 noći u kojoj bradati šeici sjede u šatorima okruženi svojim haremskim ljepoticama, ili politički, kao zemlju u kojoj su rođeni Bin Laden i drugi teroristi, zemlju u kojoj su žene odjevene u crno od glave do pete, i gdje svaka kuća u stražnjem dvorištu ima svoju vlastitu naftnu bušotinu! Stoga sam znala da će biti vrlo teško, ako ne i nemoguće, promijeniti ovakve stereotipove. Međutim, uspjeh moje knjige u arapskom svijetu bio je dovoljan da me izdvoji kao članicu arapskog intelektualnog kruga, što je sa sobom donijelo i određene odgovornosti. Nadalje, budući da potječem iz obitelji koja poštuje druge kulture i narode, i da sam ponosna saudijka, osjećala sam da mi je dužnost otkriti zapadnom svijetu drugu stranu saudijskog života. Međutim, zadatak nije bio lak. U arapskoj verziji romana klasični arapski jezik ispresijecan je miješanim arapskim modernog svijeta – javlja se saudijski dijalekt (veliki broj njih), libanonski arapski, engleski arapski i slično. Budući da ovo nearapskom čitatelju ne bi značilo ništa, morala sam donekle preinačiti originalni tekst. Također sam dodala i objašnjenja koja će, nadam se, zapadnom čitatelju pomoći u boljem razumijevanju biti teksta, onako kako je zamišljen na arapskom. U interesu istine, moram pojasniti da djevojke u romanu ne predstavljaju sve djevojke u Riyadu, ali predstavljaju mnoge od njih. Nadam se da ćete, nakon što pročitate ovu knjigu reći samima sebi: O, da, radi se o vrlo konzervativnom islamskom društvu. Žene u njemu zbilja žive pod muškom dominacijom. Ali, pune su nadanja i planova, odlučnosti i snova. I duboko se zaljubljuju i odljubljuju, baš kao žene drugdje u svijetu. Nadam se, također, da ćete uvidjeti i kako, malo-pomalo, neke od ovih žena uspijevaju izboriti svoj vlastiti put – ne zapadnjački put, već put koji zadržava ono što je dobro iz njihove religije i kulture, istovremeno ostavljajući prostora reformi.”