Rosa Regàs (Barcelona, 1933.), ugledna španjolska književnica i intelektualka, prve godine djetinjstva tijekom građanskog rata proživjela je u Francuskoj, a u rodnom gradu diplomirala je filozofiju. Radila je u izdavačkoj kući Seix Barral od 1964. do 1970, već kao majka petero djece, a potom je osnovala izdavačku kuću La Gaya Ciencia y Bausán te uređivala časopise Arquitectura Bis i Cuadernos de la Gaya Ciencia. Bila je urednica i prevoditeljica u Ujedinjenim narodima od 1983. do 1994, vodila je Ateneo Americano u Casa de América (konzorcij pri Ministarstvu vanjskih poslova koji se bavi kulturnim vezama između Iberoamerike i Španjolske), a bila je i ravnateljica španjolske Nacionalne knjižnice. Kao spisateljica pojavila se pišući eseje, a relativno kasno, 1991., napisala je roman "Sjećanje iz Almatora" (Memoria de Almator). Roman "Modro" ovjenčan je nagradom Nadal, jednom od najcjenjenijih i najdugovječnijih u Španjolskoj. Slijedili su romani "Putovanje do svjetla Chama" (Viaje a la luz del Cham, 1995.) o njezinu boravku u Siriji te autobiografski "Luna Lunera" za koji je 1999. dobila Nagradu grada Barcelone za prozu. Za kriminalistički roman "Dorotejina pjesma" (La canción de Dorotea) osvojila je 2001. Nagradu Planeta, a nagrađivan je i njezin posljednji roman "Komorna glazba" (Música de Cámara) iz 2013. Napisala je i nekoliko memoarističkih proza te brojne zbirke priča. Dobitnica je francuskog ordena Legije časti i katalonskog Creu de Sant Jordi.
Podijeli na Facebook
