Teofil Pančić nije rođen u Novom Sadu, mada drži da bi to bilo po svemu najprirodnije i najlogičnije, nego je rođen u Skopju 6. srpnja 1965. (ali nedužno Skopje niti ne pamti). Potom je živio u raznim gradovima SFRJ, prateći očevu službu. Od 21. veljače 1976. do 30. prosinca 1991. živio je u (Novom) Zagrebu, u Aleji Viktora Bubnja. Dakle - odrastao je u Zagrebu, ukoliko je ikada odrastao, što je dvojbeno. Majka mu je, za nagradu zbog uspješno završenog 8. razreda OŠ “Gustav Krklec“, poklonila narančasti pisaći stroj tbm deluxe, proizvođača Iskra iz Bugojna. Kako iz raznih razloga, uključivo i zbog dijagnoze protanopia 50%, nije uspio postati vozač dugolinijskog međugradskog autobusa ili moćnog šlepera, što mu je bila dječačka želja, postao je pisac opće prakse – što mu je bila druga dječačka želja. Išao u škole, mada neredovito. Služio vojni rok, mada nerado. Nevjenčavan, nerazvođen, nepušač, neosuđivan. Živi od pisanja i čitanja, objavljuje u (bez)brojnim medijima diljem bivše Juge kao i izvan nje, a beogradski nedeljnik Vreme voli smatrati svojom matičnom lukom. Živi u Zemunu i Novom Sadu. U Zagrebu od 2001. obično spava u hotelu, i u tome još uvijek nalazi nešto 330 bizarno. Dva puta godišnje nakratko živi u Istri, a mogao bi i stalno.
Podijeli na Facebook
