Théophile Gautier

Pierre Jules Théophile Gautier značajni je francuski pjesnik, dramatičar, novinar i kritičar. Iako njegova poezija uglavnom ima odlike romantizma, u njima se vidi jasna obilježja nadolazećeg simbolizma, parnasovaca, modernizma i dekadencije. Gautier je rođen 1811. godine na jugozapadu Francuske, a još kao dijete s roditeljima se preselio u Pariz. Školovanje je započeo na prestižnom koledžu Louis-le-Grand u Parizu, ali se nedugo nakon početka nastave vratio kući zbog bolesti. Kod kuće mu je oko obrazovanja najviše pomogao otac, iako je službeno obrazovanje nastavio na Charlemagne Sade koledžu. Za to vrijeme Gautier je upoznao Victora Hugoa i Gerarda de Nervala. Nakon revolucije 1830. Gautierova obitelji se zbog financijskih razloga morala preseliti van Pariza, ali je on odlučio ostati, živeći u siromašnijim četvrtima, izrazito boemskim životom. Tada je upoznao grupu umjetnika među kojima su bili i Alexandre Dumas, Petrus Borel, Alphonse Brot i drugi.
Gautier je već s 15 godina počeo pisati poeziju. Surađivao je s mnogim časopisima, koji su mu omogućavali putovanja, zbog čega je upoznao mnoge umjetničke smjerove i utjecaje diljem Europe. Putovao je u Španjolsku, Italiju, Rusiju, Egipat i Alžir. Putovanja su ga inspirirala i za njegova djela "Putovanje u Španjolsku", "Umjetnička blaga Rusije" i "Putovanje u Rusiju". Ta putopisna djela smatrala su se najboljima te vrste 19. stoljeća. Godine 1840. Gautier je napisao balet u dva čina "Giselle", u kojem je glavna balerina bila njegova velika ljubav Carlotta Grisi. Ali ona se nije htjela udati za njega, pa je Gautier oženio njezinu sestru.
Nakon revolucije, Gautier je napisao stotine članaka na tu temu. Nastavio je raditi za razne novine, a u jednom osvrtu napisao je članak, koji je postao doktrina larpurlartizma ("l'art pour l'art"), pokreta u kojem je umjetnost svrha i smisao samoj sebi, tj. umjetnost se treba stvarati samo u svrhu umjetnosti (a ne politike, revolucije ili slično). U svom književnom stvaranju Gautier je pisao pjesme, objavljene u zbirkama "Emajli i kamelije", "Pjesme", "Albertus", "Španjolska" i druge, drame "Putovanje u Španjolsku", "Đavolja suza", "Čarobni šešir", "Lažni razgovor" i druge, romane, "Gospođica de Maupin", "Roman mumije" i "Kapetan Fracasse". Pisao je i kratke priče i kritike. Umro je 1872. godine. (Izvor: Lektire.hr)