Viktor E. Frankl (1905-1997) bio je autrijski neurolog i psihijatar koji je preživio holokaust. Frankl je ujedno osnivač logoterapije, oblika ezgistencijalne analize. Njegova knjiga “Čovjekovo traganje za smislom” (Planetopija, 2010.) prvotno je objavljena pod naslovom “1959: Od konc-logora do egzistencijalizma”, a u njoj autor govori o svojem iskustvu u koncentracijskom logoru te opisuje svoju psihoterapijsku metodu koja mu je pomogla da nađe smisao u svakoj životnoj situaciji, pa time i razlog za nastavak života. U knjizi Frankl, primjerice, opisuje kako je jedan težak trenutak u logoru preživio prisjećajući se svoje supruge, njezinog osmijeha, njezinog ohrabrujućeg pogleda. Iako ga supruga u tom trenutku nije gledala, pa čak mu nije niti bila blizu, taj pogled koji je pamtio bio mu je sjajniji od sunca koje se upravo pojavljivalo. Sjećanje na ženu donijelo mu je u um drugu misao _ kako je ljubav krajnji i najviši cilj ljudskoga života; kako spas čovjek treba tražiti kroz ljubav i u ljubavi. Frankl je u logoru otkrio da, iako zatvorenik više možda ne može podnijeti realnost konc-logora, utjehu može naći u samome sebi, u svojem mentalnom životu, u spiritualnom aspektu života, u kojeg nacisti nisu mogli ući i uništiti ga.
Podijeli na Facebook
