Vladimir Nabokov

Vladimir Vladimirovič Nabokov rođen je 23. travnja 1899. u Sankt Peterburgu u Rusiji. Obitelj Nabokov bila je poznata kao visokoobrazovana i posvećena službi javnosti: Nabokov stariji bio je istaknuti protivnik antisemitizma i jedan od vođa Kadeta, opozicijske stranke. Godine 1919., nakon boljševičke revolucije, odveo je obitelj u izgnanstvo. Tri godine poslije ustrijeljen je na političkom mitingu u Berlinu dok je pokušavao zaštititi govornika od desničarskog atentatora. Obitelj Nabokov bila je trilingvalna i već kao dijete Vladimir je čitao Wellsa, Poea, Browninga, Keatsa, Flauberta, Verlainea, Rimbauda, Tolstoja i Čehova, uz popularna zabavna djela Sir Arthura Conana Doylea i Julesa Vernea. Kao mladić studirao je slavenske i romanske jezike na Trinity Collegeu u Cambridgeu gdje je diplomirao 1922. Narednih osamnaest godina živio je u Berlinu i Parizu, bio plodan pisac na ruskom pod pseudonimom Sirin i izdržavao se prijevodima, podukom engleskog jezika i tenisa i sastavljanjem prvih križaljki na ruskom jeziku. Godine 1925. oženio se Vérom Slonim s kojom je imao jedno dijete, sina Dmitrija.
Nakon što je već bježao iz Rusije i Njemačke, Nabokov je 1940. ponovno postao izbjeglicom, kad je bio prisiljen otići iz Francuske u Sjedinjene Države. Ondje je predavao na Wellesleyu, Harvardu i Cornellu. Također je odustao od pisanja na ruskome i počeo pisati prozu na engleskome jeziku. U pogovoru Loliti ustvrdio je: “Moja privatna tragedija, koja ne može i zapravo ne smije biti bilo čija briga, jest da sam morao napustiti svoj prirodni idiom, moj neiskvareni bogati i beskrajno podatni ruski jezik u korist drugorazredne vrste engleskog, lišenog svih onih pomagala – lažnog ogledala, pozadine od crnog baršuna, impliciranih asocijacija i tradicija – koje domorodac iluzionist zalepršanog fraka može magično upotrijebiti da na svoj način nadmaši naslijeđe.” A ipak je Nabokovljevo američko razdoblje bilo, po općem sudu, doba stvaranja njegovih najboljih djela, kao što su: Bend Sinister (1947.), Lolita (1955.), Pnin (1957.), i Pale Fire (1962.), kao i prijevoda njegovih ranijih ruskih romana na engleski. Okušao se također u prijevodima Ljermontova i Puškina na engleski i napisao nekoliko djela s područja književne kritike. Vladimir Nabokov umro je u bolnici kraj Montreuxa u Švicarskoj 1977.