Željko Garmaz rođen je 1967. godine u Trebinju, osnovnu i srednju, kao i glazbenu školu - violinu, završio u Pločama, studirao novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Sarajevu. Živio je i radio u Splitu, Luxembourgu, Londonu, Zagrebu te se skrasio, kako voli reći, u Osijeku krajem 2006. godine. Deset godina radio je kao ratni reporter i izvještavao s ratišta u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, na Kosovu, u Makedoniji, Albaniji te Sijera Leoneu. Tamo je, prateći prvi angažman Hrvatske vojske u nekoj UN-ovoj misiji 2000. i 2001. godine, boravio tri puta te o toj zemlji snimio dokumentarni film "Sijera Leone - zemlja krvavih dijamanata". Boraveći u Gvineji i Sijera Leonu, Afrika mu je postala opsesija i od tada joj se vraćao svake godine. Sa suprugom Majom, također novinarkom, krajem 2011. godine objavio je knjigu "Naš čo'ek u Africi", a sav prihod od prodaje knjige uložili su u izgradnju velike škole u selu Kivumu u Ruandi za tisuću tamošnje djece. Škola je završena u rujnu 2016. godine. Za te aktivnosti bračni par Garmaz dobio je priznanje Ponos Hrvatske, kao i Povelju humanosti Osječko-baranjske županije. Paralelno s humanitarnim radom, Željko Garmaz pisao je i blog Vinske priče koji je u studenom 2013. godine također doživio ukoričenje. Garmaz radi kao upravitelj zaklade Novo sutra.
Podijeli na Facebook
