Vedran Kukavica – 'Švabo' je pomalo zločest roman, Batinu uzvisuje, ali joj se i ruga

Svoj prvi roman televizijski novinar počeo je pisati u pedesetoj, bez velikih ambicija. No čitatelji su roman "Ja nisam Švabo" brzo zavoljeli, postoje ideje za seriju ili film, a Vedran Kukavica već piše i nastavak

Big 975 3165

Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar
Snimio Maroje Vučičević

Eugen Udo Schlager iz Trudingera dolazi u Dalmaciju kako bi otkrio tko je njegov pravi otac. U pismu koje mu je majka ostavila nakon smrti, stoji da njegov otac nije Nijemac koji ga je odgojio, nego Tvrtko Batina iz mjesta Batina. U Batini, međutim, Eugen Udo pronalazi ne jednog, već tri Tvrtka Batine. Tako počinje roman Vedrana Kukavice "Ja nisam Švabo" koji je recenzent Ratko Cvetnić usporedio s "Prosjacima i sinovima" Ivana Raosa.

"Ja nisam Švabo" prvi je roman Vedrana Kukavice, inače TV novinara koji s diplomom lingvistike i filozofije radi na HRT-u u redakciji poslovnih vijesti.
 

* Kako ste zadovoljni reakcijama publike i kritičara na roman "Ja nisam Švabo"? Je li to ono što te očekivali kad ste pisali roman?

- Iskreno: ništa nisam očekivao. Kad kreneš pisati roman u pedesetoj, onda, ako si optimist možeš očekivati, recimo da ćeš ga završiti. To mi je bilo sasvim dovoljno. Ali kako je recepcija povoljna, kako se knjiga prodaje, preporučuje i čita, tako i te ambicije rastu. Javljaju mi se razni koji bi Švabu htjeli na scenu postavljati, uprizoriti u nekakvoj seriji ili filmu, pa sve to daleko premašuje bilo kakva moja očekivanja. Pisao sam iskreno i pošteno s velikim zadovoljstvom bez ikakvih komercijalnih ili bilo kakvih drugih predumišljaja i ja sam svoju obvezu prema samomu sebi ispunio.
 

* Nedavno ste, nakon zagrebačkih promocija, predstavili roman Imoćanima u Osijeku i u samom Imotskom. Kako su reagirali Imoćani? Znaju li se smijati sami sebi?

- Da. Dijalekt je imoćanski, dalmatinsko-zagorski, i likovi boluju od da tako kažem krške logoreje, ta brbljivost se valjda genetski nasljeđuje u rijetko naseljenim krajevima gdje si sretan kad nekoga sretneš pa razvezeš priču, prepireš se, uvjeravaš drugoga i on tebe, griješ se tuđim riječima. Dobro prihvaća Švabu Vlajlend, ali i drugi krajevi jer priča je posve opća, kako-bi-se-reklo sveudilj nazočna, a izričaj je onaj kakav ja najbolje razumijem. Netko bi drugi ovu priču mogao napisati na čakavskom ili kajkavskom... zašto ne? Nije ovo nekakav neofortisovski pohod u Morlakiju već posve univerzalna priča kao i svaka druga u romanima koji žele biti široko prihvaćeni.
 

* Žene pokreću radnju i njihova se riječ u Batini sluša, iako se svi u Batini trude ostaviti dojam neupitne vladavine muškaraca. Kako na roman reagiraju žene? Sviđaju li im se muški likovi, prepoznaju li se u ženskim likovima?

- Čudno je to. Ja sam stvarno držao kako će interes za Švabu biti više na strani gusto raseljenih ljudi odozdo, ali evo reakcije koje dopiru do mene kazuju kako Švabu mnogo čitaju mladi, cure i dečki, pa onda još i oni iz raznih hrvatskih krajeva: Istrijani, Podravci, Slavonci ... svi kojima treba par desetaka stranica da naviknu na jezik romana.

Švabo je pomalo zločest roman. On Batinu uzvisuje, ali joj se i ruga, on tradiciju poštuje, ali ju propituje. Ali, Švabo je i pošten i obziran: Svaki lik u Švabi pametniji je od Pripovjedača i svaki je spretniji od Glavnog Junaka. Čitam kako ljudi imaju problema sa likovima iz svojih romana, u snove im dolaze, more ih danju i noću, a bogme neke njihovi junaci i nasred druma uživo napadaju. Ja sam sa svojom galerijom likova u Švabi izmiren od prve do zadnje stranice - pisao sam Švabu po načelu Svoj Svome.


* Reklama za jedno pivo otkrila nam je da doista postoji mjesto Donja Batina. Očekujete li poziv na predstavljanje romana u Donju Batinu?

- Kad sam počeo pisati, samo sam gledao da nema nijedna Batina niže od tunela Sveti Rok. I nema. Ima ih u Slavoniji, u Zagorju, u Moslavini. Ima Donja i Gornja, ali nema, čini mi se, nijedna Velika Batina... Bilo bi stvarno fora u nekoj Batini napraviti promociju romana.

U Švabi je konstruiran taj zatvoreni mikrokozmos fizički odijeljen od ostatka svijeta koji igra po svojim pravilima – naselja Velika i Gornja Batina – dva sela iza kojih je planina pa Bosna, a ispred kojih je rijeka Ričina bez mosta. Stoga mi to s nazivljem i nije beznačajno. Krenulo je kao igra riječima, a sad se eto na zemljopis prešlo.


* Jeste li pomišljali na nastavak Švabe? Nagovaraju li vas kolege i prijatelji da napišete što je bilo poslije sa Švabom, Milom, Ozrenkom i Iketom?

- Pišem. Imam dobru ideju za drugi dio, a zato sam i ostavio otvoren kraj. Stvarno bi bila fora opet radnju zgurati u kratak vremenski rok, ponovno kao "Šest dana Batine"... Zvuči kao turistički aranžman... hahahaha... prijevoz Iketinom skelom uračunat u cijenu... 



 

Nk logo mono

Podržite Najbolje knjige: tražimo mecene!

Čitajte svježe.

Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.

Prijava na newsletter

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.

Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više