Ilja Iljf i Jevgenij Petrov, “autor sastavljen od dvije polovine”, dva vedra i vesela mlada čovjeka, koji, unatoč iskrenom prijateljstvu, u uzajamnom oslovljavanju nikad nisu prešli na “ti”, djelovali su kao tandem samo desetak godina, stekavši sa svoja dva romana (oba je objavio Šareni dućan), nizom satiričkih pripovijedaka i feljtona i jednom putopisnom knjigom iznimnu popularnost... Od davne 1928. kad je roman “12 stolica” premijerno objavljen, svaki novi naraštaj iznova pada na šarm i svježinu ovog humorističnog evergrina. Uz glavni lik, beskrajno domišljatog prevaranta Ostapa Bendera, proteže se kolona pitoresknih figura: birokrati, malograđani, badavadžije, sitni lopovi, lokalni moćnici, nostalgičari za vremenom “prije historijskog materijalizma”, naivni urotnici protiv vlasti, novinari koji ne mogu bez poštapanja frazama, glumci na ljetnoj turneji, članovi sindikata, zaljubljene komsomolke, jedna baba vračara i lokalni šah-majstori skloni povjerovati da njihovo “malo misto” može postati centar šahovskog svijeta. Sve te nedorasle protivnike Ostap je - ovaj put u potrazi za briljantima u jednoj od 12 tapeciranih stolica raznešenih širom Sovjetskog Saveza - obrlatio svojim pričama; jednima je utjerao strah u kosti, drugima izmuzao posljednju rublju, dok se nekima samo narugao, skinuo im masku ili im je slomio srce. I bilo bi čudo da tako šarmantan probisvijet, u kojemu kao da su se našli sjedinjeni Čičikov, Petrica Kerempuh, i Kapetan iz Köpenicka (a ima u njemu i nešto od dobrog vojaka Švejka), nije osvojio simpatije čitatelja... (Iz pogovora Rudija Aljinovića)
Podijeli na Facebook
