Dvojica mladih autora sakupili su i priredili izbor od dvadeset i dvoje prozaika koje objedinjuje njihova znatnija (prozna) afirmacija u devedesetima, to jest činjenica da su objavili svoje prve prozne knjige ili su se zapaženije počeli pojavljivati u novinama i na stranicama književnih časopisa u devedesetima. Ovdje nije primijenjen naraštajni kriterij, a nisu bili presudni niti okviri u kojem su se pojavljivala njihova prozna djela, niti prevladavajuća poetička strujanja: ova je antologija prije svega evidencija novih pojava u hrvatskom književnom podneblju. U njoj se pojavljuju tekstovi Seada Mahmutefendića, Branka Maleša, Borivoja Radakovića, Davora Mojaša, Željka Kipkea, Senka Karuze, Viktora Ivančića, Delimira Rešickoga, Zorana Ferića, Sibile Petlevski, Miljenka Jergovića, Roberta Mlinareca, Borisa Perića, Stanka Andrića, Krešimira Mićanovića, Svjetlana Vidulića, Roberta Perišića, Ante Tomića, Marinele, Romana Simića, Nevena Ušumovića i Petra Babića. Ovom antologijom željelo se pojasniti donekle zamućenu sliku o suvremenoj hrvatskoj prozi, u tom smislu što su neka nefikcionalna djela u javnom književnom životu prihvaćena gotovo kao mainstream suvremene književnosti. Ostvarenja ove vrste posljednjih su godina u domaćoj javnosti dočekivana s izrazito čitateljskom, a, još važnije, kritičarskom recepcijom, što se u potpunosti ne bi moglo reći za djela umjetničkog tipa proze. Razlozi zbog kojih su ovom prilikom dvadeset-i-dvojica povučena u hlad djelomično leže i u toj činjenici.
Podijeli na Facebook
