Jasno je da je ovaj roman u unutarnjoj vezi s “Procesom” i “Dvorcem” kojima (kronološki) prethodi. To je “trilogija o osamljenosti” koju nam je Kafka namro. Osnovna je tema otuđenost, izoliranost među ljudima. Situacija optuženika u “Procesu” - status nezvanog gosta i tuđinca u “Dvorcu” - bespomoćnost neiskusna mlaca u raspomamljenoj Americi - to su tri osnovne činjenice, čije tajanstveno zajedništvo izbija Kafkinom umjetnošću jasno i simbolično na vidjelo, ali uvijek bez ikakvog uobičajenog jezika simbola i u najjednostavnijem izrazu zbilje... Imamo dojam kao da se Kafka u ovom romanu o Americi, u prikazivanju čestita, iskrena i dobroćudna mlaca, nešto slobodnije kreće. Manje prikriva svoje suosjećanje, kojem ne može odoljeti. Srce mu se otvara, krvari kad se tom njegovu nemoćnom, nedužnom stvorenju čini nepravda... Možda će upravo ovaj roman ukazati na jedan novi put do razumijevanja Kafke - put priproste, suosjećajne čovječnosti - i da će odatle “Proces” i “Dvorac”, oba ostala velika romana iz ostavštine, bez ikakva posebna tumačenja i sami od sebe početi djelovati na čitatelje. (Iz pogovora Maxa Broda)
Podijeli na Facebook