Otkad pamti, Animal hoda na četiri noge. No tako nije bilo oduvijek. Oni koji ga znaju odmalena kažu da je nekada i on koračao uspravno, da je imao roditelje i ime, sve do on noći kad je iz zapuštena tvorničkog postrojenja američke kemijske kompanije iscurila Apokalipsa i spustila se do grada. Zato je sada Animal, Janvaar, zvijer. Svijet gleda s visine od četrdesetak centimetara i živi u ruševnu tornju, sa psom i starom opaticom, kojoj šapuću anđeli. Ima osamnaest godina i sanjari o Nishi i doktorici Barber. I da, neprestano razmišlja o tome kako da izgubi nevinost. Od prvog retka pa sve do dramatična završetka Sinhine izvanredne knjige, duhovit, peckav i do boli iskren “Animalov glas” vodi nas kroz smijeh i suze, otkrivajući ljepotu čak i u onome što bi nam se moglo učiniti najmračnijim zakutkom svijeta. Animal i njegovi ljudi - cijela jedna galerija nezaboravnih likova - možda i jesu žrtve, ali ne znaju za samosažaljenje - njihova životna radost i duh, baš kao i njihova patnja, otkrivaju nam prirodu ljudskosti, vode nas u samo srce suvremene Indije.
Podijeli na Facebook
