Autobus za Mjesec

Svakoga dana u zoru, s ugla Maštogradske i Djetinjaste ulice, kreće autobus za Mjesec. To je, dakako, poseban autobus, koji u spremniku za gorivo nema naftu, nego snove. Uz djecu, njime putuju čarape koje govore, zlatokose vile i patuljci od leda, a u posebnoj košari leži dinosaurovo jaje. Kroz prozore autobusa pažljivi će promatrač opaziti neobične krajolike, zvijezde u snijegu i šlag za kolače na modrome nebu. Ili su to, možda, kuće za anđele? Dok autobus bruji, lako se sprijateljiti s putnikom na susjednom sjedištu, a katkad se progovori i jezikom ljubavi. Dugo putovanje do Mjeseca i natrag tada prođe u trenutku. Na stajalištu autobusa već čekaju mama i tata s četkicom i pastom za zube. Pasta ima aromu naranče, i žuti se poput mjesečine.