Radnja romana “Bal grofa d'Orgela” ograničena je u trajanju na svega nekoliko mjeseci, od veljače do listopada 1920., a i glavnina mjesta radnje sažima se u prostoru gradske palače Orgelovih, dok ladanjska okolica Pariza sugerira samo prostor bijega iz uobičajenoga mondenog ritma grada koji se budi i razvija neposredno nakon Prvoga svjetskog rata. No vrijeme i prostor samo su pozadina zbivanjima koja se odvijaju na razini osjećaja i misli, jer to je roman u kojem se gotovo ništa ne događa, nema čak ni bala, samo najava i pripreme za krabuljni ples. Štoviše, pripovjedač se ne zadržava na opisima ni likova ni njihova okruženja: za Mahaut se samo zna da je lijepa, a za Françoisa da ima dvadeset godina. Zanima ga jedino kako se razvija njihov odnos i kako se čas hotimice čas nehotice trude odgoditi trenutak kada će sami sebi priznati da su zaljubljeni. Svojom konvencionalnom temom ljubavnoga trokuta i stilskim postupkom koji se zasniva na psihološkome portretiranju likova “Bal grofa d'Orgela” ne bi trebao pobuditi veliko zanimanje, no ipak je riječ o veoma suptilnoj prozi u kojoj je ljubav prikazana kao žudnja prema modelu nekoga drugog. Priča se, naime, vrti oko grofovskoga bračnog para i njihova kućnog prijatelja Françoisa. Grofica ljubi muža koji je prema njoj posve ravnodušan, Françoisova ljubav prema njoj potiče grofa da u njemu prepozna najdražega prijatelja, dok François svoju ljubav prema grofici pripisuje prijateljstvu s grofom. I kao što se Anne d'Orgel počinje zanimati za Mahaut tek nakon što ona postane predmetom Françoisove žudnje, i François svoju zainteresiranost za Mahaut temelji na divljenju i privlačnosti koju u njemu izaziva grof d'Orgel. François i Mahaut znaju da je njihova ljubav nemoguća jer ni jedno ni drugo ne mogu zaobići kodeks ponašanja koji zabranjuje tu vrstu strasti.
Podijeli na Facebook
