Od nje ništa manje nismo ni očekivali! Nakon dvanaestak proslavljenih romana, Amélie Nothomb, ekscentrična belgijska književnica, skida masku. Na svoj način. Pedantno, ironično, inteligentno. Poveznica ove jedinstvene autobiografije i ključ uspjeha spisateljice koja svake godine obara rekorde u prodaji jest – glad, nad-glad, koja u Amélie živi od najranijega djetinjstva. Glad za svime: za slatkišima, za Japanom, za obiteljskom ljubavlju, za kruškovačom, za vodom, za zemljovidima, za knjigama i riječima. Nikada sita, vječno na iglama, konzulova kći opisuje godine svog odrastanja i pritom pokojom rečenicom ili anegdotom suptilno rasvjetljava slojevitost vlastitoga književnog djela. Japan, Kina, New York, Bangladeš, Burma, Laos - do 17. godine Amélie živi u ritmu očevih diplomatskih službi, životom kulturnog nomada koji joj udeseterostručuje znatiželju i ubrzava sazrijevanje: s četiri godine markira iz vrtića i na domjencima prazni čaše šampanjca koje su uzvanici odložili; sa šest godina zna napamet kartu svijeta, čita “Priče iz tisuću i jedne noći”; s osam godina lomi srca djevojčica u Francuskoj školi u New Yorku i guta Hugoove “Jadnike”; s trinaest pije ne bi li zaboravila da je već trinaestogodišnjakinja i, gladna gladi, započinje dugu borbu s anoreksijom. S petnaest godina, umjesto da se prepusti smrti, počinje jesti, čita Montherlantove “Djevojke” i zaključuje da “treba postati sve samo ne žena”. Postaje, dakle, spisateljica. Riječi grize kao što je u djetinjstvu grizla čokoladu, jednako proždrljivo i jednako bulimično, ali više nema potaje: sve iznosi na vidjelo i dokazuje da vlastiti uspjeh duguje nezasitnoj gladi za životom.
Podijeli na Facebook
