“Commedia” (lat., svaka pjesma s ozbiljnim početkom i vedrim završetkom), treća je zbirka poezije Krešimira Pintarića koja se sasvim ozbiljno drži svog naslova. Početak joj je taman i fatalan, što treba zahvaliti potpori citata biblijskog Propovjednika koji je tijekom povijesti čak i tumačima života kao doline suza bio predepresivan. Srednji i najduži dijelovi se po izravnom obraćanju čitatelju nadovezuju na lirski ciklus “Drugo lice jednine” iz Pintarićeve prve zbirke, “Tour de force”. Ti ciklusi svoju lirsku sugestivnost postižu sveznadarskim, odmaknutim objektivnim tonom koji zapaža i niže obične životne zaokupljenosti, sekvence i stvari i time ih prebacuje u drugi, povlašteni registar. No, premda su “po metodi” naizgled analitične, njihova moždanost zastaje na možda jer ne donose naznačenu mudru poentu i rasterećenje nego završavaju kao emotivan žig koji traje u onome kojemu se obraća, kao trag glave na jastuku, kao satori u Ateni. Cijela knjiga je tvrdo uvezana završnom vedrom “Poslanicom” - koja, za razliku od uobičajenih poslanica, vrlo autoironično popuje, propisuje i propovijeda. Njome je Commedia cjelovita: i ozbiljna i vedra, i božanska i ljudska. Pintarićev, po mnogočemu jedinstven pjesnički senzibilitet, prepoznali su i svojim autorskim prilozima definirali i osnažili Domagoj Lozina fotografijama, te Ivica Lozina grafičkim uređenjem. Povrh svega, ova zbirka je zabilježena i kao prva domaća multimedijska knjiga na CD-u na kojemu se, osim pobrojanih elemenata nalaze i prijevodi svih pjesama na engleski i njemački jezik (Aleksandra David), te jedna sasvim nova dimenzija zbirke: glazba benda Play mf. Tako je Commedia postala Com.media, pionirski pothvat s neobično uspješnim početkom i vedrim završetkom.
Podijeli na Facebook