General Franco vladao je četrdeset godina. Picassova slika Guernica nije ga ni najmanje mogla spriječiti u tome. Umjetnost nije nekakva protusila. Slika Guernica, slavna kao Grünewaldov Raspeti Isus, bila je izložena u New Yorku dok je Franco na umoru potpisivao svoje posljednje smrtne presude, no Guernica je unatoč tomu vehementna. To što danas, za razliku od ranijih godina, direktno političku književnost smatram nesporazumom, pogreškom svoga političkog angažmana, to zvuči kao rezignacija, znam. Je li to rezignacija? Ja samo ne vjerujem u djelovanje putem direktno političke književnosti; dovoljno mi je da pročitam novine kako bih redak za retkom uvidio da političko prosvjećivanje za kojim teži takva književnost u svim zemljama nema nikakvog učinka. U nekim zemljama postigne to da je zabrane. A ondje gdje nije zabranjena, zato što ništa ne postiže, vladaju iste laži kao i uvijek. To nije sve. Sve više i više slutim da tradicionalni politički rječnik uopće ne dopire do političkih fenomena današnjice. Istrošen je. Ne pogađa bit nove stvarnosti. A to se ne odnosi samo na marksistički vokabular. I vokabular kapitalističkog liberalizma (sloboda kao sveto pravo na izrabljivanje ljudske radne snage od strane kapitala) danas je dostatan za nekoga tko se kandidira za predsjednika; nije dovoljan za analizu društvenih konflikata koji se ne mogu riješiti naoružavanjem…
Podijeli na Facebook
