Zbirku dobitnika nagrade Prozak za godinu 2012. Marka Gregura “Divan dan za Drinkopoly” čini 20-ak priča koje ga predstavljaju kao autora jasno definiranog stila i emocija. Priče Marka Gregura su klasične neorealističke priče, kakve, zapravo, već dugo na žalost, nitko ne piše. Pri tome prefiks neo zaslužuju time što tematiziraju aktualitet, izvedbeno su one klasične, dakle uvijek moderne. Gregur svoje priče lokalizira u grad, sudeći po dijalektu koji se povremeno koristi u upravnom govoru radi se o sjevernohrvatskom, kajkavskom gradu - prototip je vjerojatno autorova Koprivnica - pa možemo reći da su tematski i po profilu likova urbane. Njegovi likovi su uglavnom tzv. “mali ljudi“, ponekad odgurnuti i na marginu društva. Socijalna stvarnost stoga iskrsava kao podloga na kojoj se junaci ocrtavaju, i nekako snalaze, ponekad i na rubu zakona. Ideali pak kojima teže su rutinsko (malo)građanski, no zbilja se opire da im omogući čak i solidan čovjeka dostojan i pošten život, i tu je jedna od kritičkih poenta cijele zbirke; u njoj postoji nostalgija za stabilnim (malo)građanskim, pa tako svjedoči o visokom stupnju rasapa socijalnih struktura i egzistencije ljudi (od)bačenih na tržište. Dominantno su to vrlo pomirljivi likovi, pitomog karaktera, poniženi, ali ne i ogorčeni. Likovi koji su kao u kakvoj komediji zabune - koju ponekad autor protegne do apsurda - višom silom ili diktatom slučajnosti, nikada avanturizmom ili rizikom, dovedeni u gadnu ili apsurdnu situaciju. Po tome, kao i po blagosti i razumijevanju s kojim ih tretira Gregur je vrlo “češki“, menzelovski emotivan. Njegovi likovi skloniji su popuštanju negoli zaoštravanju, dnevnim užicima, svakodnevici koja život znači. A za solidnu svakodnevicu potrebna je i dobra knjiga priča, nešto blisko i smiješnotužno, nešto čovjeku sklono, poput ove knjige koja jamči divan dan, može i bez Drinkopolyja.
Podijeli na Facebook
