Drugdje

Ugledni francuski novinar i pisac Jean-Louis Ezine pratio je 1998. godine Le Clezioa u Milly-la-Foret, malo mjesto nedaleko od Pariza u kojem je rođena piščeva majka (u tom mjestu imali su svoju kuću Jean Cocteau i Dior). Na tom putu vođen je ovaj zanimljiv razgovor iz kojega doznajemo bitne stvari o Le Clezou, piscu i čovjeku. Nakon čitanja ove knjige lakše je razumjeti opsežno djelo ovog najnovijeg francuskog nobelovca koji se ovdje sjeća svoga ranog djetinjstva i mladosti, kako je počeo pisati u sedmoj godini života, kako je kasnije mislio da će postati crtač stripova; no tu su i druga vrlo zanimljiva njegova razmišljanja o svijetu u kome živimo i stanju naše civilizacije. Suprotno od Valéryjeva mišljenja ("Mi, druge civilizacije, znamo da smo smrtni."), zapadno društvo potpuno zanemaruje da je smrtno. Ono ne želi misliti na svoju smrt. Ono se boji svoje smrti. I upravo zbog toga straha, ono se izlaže opasnosti da nestane bez ikakva traga. Međutim, najimpresivniji dio knjige odnosi se na Le Cleziova iskustva iz Meksika, zemlje u kojoj boravi često (svake godine po šest mjeseci) i gdje ima, podno jednog vulkana, svoju kuću. On poznaje u dušu običnog meksičkog čovjeka koji jednostavno živi svoj život, bez galame i posebnih zahtjeva, koji se najčešće šutnjom sporazumijeva s drugima: "... tišina nije odsutnost riječi, već je to jedan drugi način izražavanja. (...) Kad Meksikanci šute, to znači da imaju nešto važno za reći".