Konačno su okovi popustili i jedno se krilo vrata otvori. Gusta i pljesniva tmina nije zadržavala Sinišu. Uzevši fenjer u jednu ruku, u drugu pištolj, uđe u mrak. Našao se pod niskim stropom u uskom podrumskom hodniku. Odatle je ušao u veći prostor prepun različitih strojeva za mučenje. “Ovo je mučilište”, upozori Meško. “Eno prolaza.” Stali su kraj uskog otvora i osvijetlili ga. “Gle, ovdje je netko razrušio zid! Trag je svjež.” Privukoše se k otvoru i skočivši na mokri pijesak opaze pred sobom blijedo, mršavo lice muškarca obraslog neurednom bradom. Oči su buljile prestrašeno, napola očajno. Stajao je držeći u ruci debelu željeznu motku. Opazivši u sebe uperene pištolje, spusti šipku i reče: “Neću vam ništa!”
Podijeli na Facebook
