Unatoč kultu koji se s vremenom razvio oko nje, Isusova mati nije osobito prisutna u evanđeljima. Isus priča priče i parabole o očevima ali ne i o majkama. Tu je priča o udovici, nešto savjeta Marti o važnosti kućnih poslova, ali o majkama, a osobito o svojoj majci, Isus ne govori gotovo ništa. Marija je sveta utroba koja ga je rodila, no on prema njoj ne pokazuje osobito zanimanje. U Evanđelju po Mateju kaže se kako su Isusova mati i braća došli da čuju njegove propovijedi i htjeli su razgovarati s njim. “Netko mu reče, ‘Evo, vani stoje tvoja majka i tvoja braća i žele s tobom govoriti.’ A on onomu koji mu to javi odgovori, ‘Tko je moja majka i tko su moja braća?’ I pruži ruku prema svojim učenicima te reče, ‘Evo moje majke i moje braće.’“ Tako se ne ponaša dobar židovski sin. Na svadbi u Kani, gdje Isus izvede čudo s pretvaranjem vode u vino, kad mu se Marija obrati, Isus se otrese na nju: “Što hoćeš ti od mene, ženo?“ Prema kršćanskoj predaji, ona je svjesna njegovog božanskog porijekla od samog početka, i predstavlja snažnu figuru u kršćanskoj mitologiji i pobožnosti, ali to je predaja, a ne tekst Svetog pisma. Kad čitamo evanđelja uočavamo da odnos između majke i sina nije ispunjen ljubavlju. Colm Tóibín uzima tu činjenicu kao polazište za obzirno i pažljivo rekonstruiranje Marijinog pogleda na vlastiti život u svojem romanu/noveli “Evanđelje po Mariji“, važnoj i uvjerljivoj knjizi u kojoj je Marija prikazana kao umorna, skeptična i povrijeđena žena – što zvuči puno stvarnije i istinitije od slike svete vječne djevice iz kršćanske predaje.
Podijeli na Facebook
