Krešimir Butković svojim beskompromisnim pristupom ovim se romanom razračunava sa svim mogućim predrasudama i bez dlake na jeziku, ali s puno duha, progovara o prešućivanoj strani života na kojeg nitko od nas nije spreman. Stil s kojim Butković piše o teškim temama, naprosto zapanjuje. Dok velemastorski humorom gradi branu nabujalim suzama u očima čitatelja, Krešo ne dozvoljava emotivno krahiranje i zaobilazi svaki pravac kojim bi roman skrenuo k jadikovanju. Dapače, osmijeh s kojim Butković danas reflektira vlastiti život, pokazuje nam najzornije svu silinu njegove unutarnje snage. Jer unatoč svijesti o krhkosti i ranjivosti kvadriplegičarske sutrašnijce u hrvatskom realitetu, unatoč proživljeniim traumama, unutarnjim borbama s pogledima unatrag i stihovima kojima dnevno rastače svoje sabijene strepnje, njegov je prozni izričaj umiven vedrinom. Butković je, u inat vlastitoj kolebljivosti, odlučio vjerovati u Čovjeka pa gonjen tom vjerom grabi dalje, mijenjajući i sebe i ljude oko sebe, a spoznaja da smo “svi mi osobe s invaliditetom”, zapravo je ljekovita za sve koji će pročitati ovu knjigu. I stoga, po mom skromnom sudu, nema šanse da “Fifty-fifty” prođe nezapaženo. Ovaj je književni uradak ujedno i terapeutski priručnik s iskustvenim poučkom o smislu života, nasmijana autobiografija bez šminke, prijateljska ispovijed koja dodiruje tamo gdje smo najosjetljiviji. To je vrhunska proza lišena svakog patetiziranja. Autoironično i bolno iskreno obiteljsko putovanje kroz čudnovate putove Gospodnje, bez cenzure i bez skrivanja. Nešto najbolje i najvrednije što sam posljednjih godina imao čast rukopisno iščitavati. (Hrvoje Hodak)
Podijeli na Facebook
