Samo jedan telegram o stričevoj smrti je dovoljan da Karlo Adum krene na stvarno putovanje u Sarajevo, ali i na metaforičko putovanje u vlastitu prošlost. Adum, umirovljeni profesor povijesti, udovac, neprilagođen poput mnogih koji su jednom došli iz Bosne, živi u Novom Zagrebu kao u nekom dobrovoljnom izgnanstvu, a patetiku vlastitog osamljeništva liječi posprdnošću i cinizmom. U Sarajevo putuje prastarim Volvom, kupljenim sredinom sedamdesetih u vrijeme kad su se dizali krediti ili kupovale vikendice. Njegovo je putovanje u Bosnu somnambulno, fragmenti iz djetinjstva i kasnijeg zagrebačkog života podudaraju se s pejzažima bosanske entropije, krhotinama zadnjih barbarstava, sumnjičavim konformizmima, neizrečenim predrasudama. Čak i sasvim banalni događaji poput nogometne utakmice, objeda u šund-restoranima ili mučenja životinja na stadionu zbivaju se u čudnovatoj izmaglici, na rubu fantastike, duboko u balkanskom post festumu, ovog puta, čini se, doista na kraju povijesti. Adumov život, iako nimalo običan, naposljetku ispada nevažan i besmislen.
Podijeli na Facebook
