Prije točno dvadeset i osam godina stanovali smo u Leopoldskornu, studirali kod Horowitza i (što se odnosilo na Wertheimera i mene, no po prirodi stvari ne i na Glenna Goulda) tijekom jednog posve kišnog ljeta naučili od Horowitza više nego prije toga u osam godina Mozarteuma i Bečke akademije. Horowitz je sve naše profesore učinio beznačajnima. Ali ti grozni učitelji bili su potrebni da shvatimo Horowitza. Dva i pol mjeseca kiša je lila bez prestanka, pa smo se zatvorili u svoje sobe u Leopoldskornu i radili danonoćno, nesanica (Glenna Goulda!) je postala našim presudnim stanjem, noću bismo utvrđivali ono čemu nas je Horovvitz danju poučavao.
Podijeli na Facebook
