Roman Marka Gregura "Kak je zgorel presvetli Trombetassicz" za suvremenu je hrvatsku književnost dvostruko heretičan: napisan je na podravskom kajkavskom, a nađe se u njemu i predgajskog pravopisa. Dakle, već ga zbog toga valja cifrasto pozdraviti. To tvrdi štokavac koji nakon nekoliko stranica, bez upotrebe knjizi priloženog rječnika, više nije primjećivao da čita kajkavski. "Presvetlog Trombetassicza" valja podržati i zato što spomenuti stilistički izbori nisu proizvoljni nego umjetnički: radnja romana se zbiva u Koprivnici u drugoj polovini 17. stoljeća u doba Zrinsko-frankopanske urote, pa stilistika pridonosi autentičnosti napisanoga. Sve je drugo – isto kao i danas. Magistrat, to jest gradska uprava, spletkari ne bi li si osigurala pobjedu na dolazećim elekcijanušima, to jest izborima. Čak pokreće javno-privatno partnerstvo za gradnju štala – mogli bismo reći garaža – manipulira varoškim sajmom, smješta protivnicima... Naime, roman govori i o pokušaju stjecanja veće narodne samostalnosti i o emancipaciji od njemačkog elementa. Roman pripovijeda Paulus Aytich, uznapredovali službenik u magistratu koji je uvjeren da će mu pismenost donijeti moć i – ljubav. Pa se sa sucem Trombetassiczem i ostalim zavjerenicima upušta u opaku političku igru. "Kak je zgorel presvetli Trombetassicz" je povijesno-politička satira i gorka humoreska kojom se Marko Gregur predstavlja kao zreo, nadahnut i duhovit autor koji nam otvara škrinju zaboravljenog blaga i pokazuje da na tom svijetu, stalna samo ljudska priroda jest.
Podijeli na Facebook
