“Ne postoji nikakva tajna udruga klubova gdje se momci tuku, nezadovoljni svojim ispraznim životom, jalovom karijerom, odsutnim ocem. Klubovi boraca su fikcija. Ne možete otići tamo. Ja sam ih izmislio... Ali dio Kluba boraca je istinit. To nije toliko roman, koliko antologija iz života mojih prijatelja. Knjigu su stvorili svi ti ljudi. Uza sve ono što je dodano, priča postaje žešćom, pročišćenijom, i više nije zapis o samo jednom životu, već o cijeloj generaciji. Ne samo o generaciji, već o ljudima.” Mladi američki pisac Chuck Palahniuk nije napisao sirovi macho roman, kako bi se to na prvi pogled moglo pomisliti. Naprotiv, “Klub boraca” je priča o “generaciji muškaraca koje su odgojile žene” i o njihovoj potrazi za novim identitetom, s onu stranu svih stereotipa. Ova priča nije nasilna, nemoralna ili anarhična, ali progovara o nasilju, moralu i društvenom poretku na posve nov i provokativan način…
Podijeli na Facebook
