Ova knjiga mlade i ambiciozne hrvatske znanstvenice Višnje Bandalo dobro je došlo esejističko štivo jer se bavi onim dijelom književnog stvaranja koji je kod nas slabo njegovan. U velikim zapadnim književnostima, dnevnici su vrlo važan dio stvaranja velikog broja književnih velikana. U Hrvatskoj, taj vid stvaranja vrlo je slabo zastupljen, pogotovo u modernoj književnosti. Može li knjiga Višnje Bandalo imalo utjecati na pozitivne pomake u tom smislu? Višnja Bandalo vrlo ozbiljno i suvereno razmatra sve pojavnosti i oblike umjetničkog stvaranja u novijoj talijanskoj književnosti - komparirajući svoje nalaze s iskustvima iz dugih europskih književnosti. Autorica je u svojim istraživanjima usmjerila svoj pogled prema dnevnicima i dnevničkim bilješkama ili zapisima nekolicine velikih modernih pisaca talijanske književnosti uključujući tu Giacoma Leopardija, Cesarea Pavesea, Leonarda Sciascie, Corrada Alvara, Elia Vittorinia i drugih autora. Govori li se o originalnoj definiciji, dnevničko pripovijedanje podrazumijeva jednokratno kontinuirano izlaganje, koje je podijeljeno u minimalne vremenske odsječke, te teče kronološki, bilo redovito ili sa stankama, s izraženom tendencijom prema opširnoj divagaciji i nabrajanju ili sa stankama ili, obrnuto, prema skraćivanju gradiva.
Podijeli na Facebook
