Stalni zvuk vlaka koji klopoće po željezničkim prugama diljem Europe, vlaka koji je donio red u vrijeme, ali i postao instrument koji je omogućio učinkovitost zla, od prevoženja trupa na bojišta u Prvome svjetskome ratu do savršene organizacije kompozicija čija su krajnja odredišta bila Auschwitz, Treblinka, Sobibór, lajtmotiv je remek-djela “Kuća sećanja i zaborava” Filipa Davida. Glavni junak romana Albert Vajs jedan je od preživjelih, jedan od onih koji su ostali da svjedoče, no njegova krivnja što nije pronašao mlađega brata kada su ih roditelji spasili iz vlaka koji ih je vodio u smrt proganja ga cijeli život, kao i pitanje koje postoji otkako je čovjeka: zašto je zlo toliko moćno i je li ono prevladavajući element u našem svijetu? Albert Vajs cijeli svoj život traga za odgovorom što je trebao učiniti te zimske noći. Treba li se sjećati ili zaboraviti, treba li odustati od potrage ili nastaviti tražiti uzroke zla, hoće li postati netko drugi ili ostati takav kakav jest? Filip David iznova istražuje misterij života i smrti, zla i dobra, on je znalac kabale i mistike, ali nadasve izvanredan pripovjedač. “Kuća sećanja i zaborava” juri kroz dvadeseto stoljeće, kroz stoljeće boli i patnje, stoljeće čija poruka bez prestanka klopoće kroz tamu noći.
Podijeli na Facebook
