Lijek za ljubav

“Lijek za ljubav” (Izbor iz poezije 1956–2006), prvi hrvatski odabir iz poezije legendarnog kanadskog kantautora, pjesnika, romanopisca i zen svećenika Leonarda Cohena (1934), po mnogo čemu bi trebao biti posebno, pa i jubilarno izdanje. Naime, prošle godine Cohen je navršio 80. rođendan, a ujedno je i obilježio gotovo šest desetljeća stvaralačkog rada, i to kao umjetnik koji je ostavio neiskorjenjiv trag u srednjoj struji globalne kulture, čiji je utjecaj na najnovije naraštaje ljubitelja glazbe i lijepe riječi danas možda i veći nego ikada ranije. O tome najbolje svjedoče njegova rasprodana svjetska turneja 2008–2013. u sklopu koje ga je vidjelo preko četiri milijuna ljudi, svečano uvođenje u Rock’n’Roll Hall of Fame (2008), a da i ne spominjemo gotovo neprilično velik broj izvođenja njegove ikonske pjesme “Hallelujah” na izborima za najtalente diljem planeta; što je samo po sebi u nekoj mjeri bizarna činjenica koju je Cohen na sebi svojstveno skrušen i duhovit način popratio riječima: “Valjalo bi na neko vrijeme uvesti moratorij na njeno izvođenje!” Ovaj izbor iz Cohenove lirike, naslovljen jednom od njegovih najslavnijih i tematski najemblematičnijih pjesama “Lijek za ljubav”, prati Cohena kao pjesnika još od montrealskih dana, to jest od daleke 1956., kada se, kao netom završeni student Sveučilišta McGill i dečko iz dobre kuće sklon boemskom životu, prvi put poprilično umješno okušao u javnom stihovanju (navodno da bi pridobio što veću naklonost ljepšeg spola, u čemu je, uzgred, poslije desetljećima bio izuzetno uspješan), pa sve do ne tako davne 2006., kada je poklonike svoga opusa ugodno iznenadio svojom novom, mudrom, duhovitom i čitkom pjesničkom zbirkom “Knjiga čežnje”.