“Lijepi dvadesetogodišnjaci” autobiografska je knjiga, pisana u ispovjednoj formi, zapis o izgubljenoj generaciji pun drastičnih scena iz autorova života, kao i anegdota iz života umjetničke elite poslijeratne Poljske. Knjigu je objavio Jerzy Giedroyc 1966. u Parizu, u svojoj kultnoj biblioteci Kulture, središnjeg emigrantskog časopisa, jednog od najžešćih suparnika ondašnjih poljskih komunističkih vlastodržaca. Hłasko je u to vrijeme već gotovo cijelo desetljeće u prisilnoj emigraciji jer su mu komunističke vlasti odbijale produljiti valjanost putovnice, zahtijevajući od njega povratak u domovinu i posipanje pepelom, što je on odbio učiniti. Opisujući u ovoj literariziranoj biografiji vlastiti životni put od ulaska u poljski književni život pa sve do odlaska na Zapad i života u emigraciji, Hłasko ispisuje stranice na kojima se, bez mržnje i samorazumljive gorčine koja se obično javlja kao posljedica dugotrajnog izbivanja iz domovine i života na rubu gladi, razračunava sa svojim negdašnjim prijateljima, suparnicima, poznanicima, likovima iz javnog života, kolegama novinarima i piscima, komunističkim dužnosnicima, agentima tajnih službi, zapadnjačkim kulturtregerima, kulturnjacima, radnicima, ženama, supatnicima. Hłaskov život, koji sam po sebi predstavlja savršen scenarij za film, prenesen u knjigu izgleda nam još intenzivniji, žešći i žustriji.
Podijeli na Facebook
