“Male uspomene” spomenar su nostalgije i prvorazredna lirska memoaristika, suptilan album sjećanja na djetinjstvo i ranu mladost portugalskog nobelovca Joséa Saramaga. Iako je za najranijeg dječaštva s roditeljima preselio u Lisabon, Saramago je ostao neraskidivo vezan za Azinhag, svoje rodno selo. Zbog slabog imovnog stana budući nobelovac seoskih korijena čak i prekida srednjoškolsko obrazovanje. Prije nego što je stekao književnu slavu on se u životu bavio brojnim zanimanjima: bio je bravar, činovnik, crtač, zdravstveni radnik, prevoditelj, urednik i novinar. U romanima kao što su “Terra do pecado” (1947) i “Levantado do chao” (1980) Saramago iz vlastitog iskustva progovara o teškom životu i izrabljivanju seljaka u portugalskoj provinciji. “Male uspomene” stoga nisu tek puki memoari, već komentar “malih” događaja iz doba koje je Saramaga odredilo kao pripovjedača prepoznatljivog stila i lijevo orijentiranog intelektualca. Opozvavši prvotnu zamisao da ovu svoju knjigu nazove “Knjiga iskušenja”, José Saramago u svom kaleidoskopu sjećanja priča nam svoju, i ne samo svoju priču, posve empatičan prema selu koje ga je, čini se, podučilo životu više negoli život u glavnom gradu.
Podijeli na Facebook
