Poputbina je možda prava riječ za sadržaj zbirke “Mamasafari (i ostale stvari)” Olje Savičević Ivančević, jer tri ciklusa zbirke su manje ili više izravno vezana za putovanja. Obilje koje čini poputbinu, a koje nužno mora biti kondenzirano kako bi stalo u manju knjigu-torbu, mogli bismo grubo razvrstati u pjesme-reportaže, pjesme-putopise, pjesme-dokumentarce, pjesme-pamflete, pjesme-eseje, pjesme-fikcije, pjesme-priče, obične pjesme u prozi, obične pjesme, bilješke… U svakom slučaju, sve je ovdje od stopostotnog pamuka koji pjesničkom magijom dobiva trajnost glinenih pločica. Prvi ciklus “Istanbulske razglednice” donosi baš ono što mu ime kaže na način takav da bi tursko Ministarstvo kulture odmah trebalo autorici početi pisati zahvalnicu namirisanu svim začinima bazara i ponuditi joj barem još jedan boravak u Istanbulu. Srednji ciklus “Mamasafari (i ostale stvari)” donosi poeziju porodičnog i osobnog safarija u kojoj se pozicija majke u kojoj još živi i dijete i djetinjstvo, ali i odnos s vlastitom majkom isprepliću kao korijenje i kamenje. Tih uloga nema bez ljubavi i ostalih nečistih, divljih i svakodnevnih sila čije privođenje u poeziju zahtijeva prodorno oko, gipku ruku i otvaranje rajfršlusa utrobe. “Soundtrack za slijepe putnike” donijet će prije nastale, a nikad još objavljene pjesme, u jednoj od kojih ćemo naći i stihove poput na pusti otok ponijela bih / metaforu. Zbog takvih stihova ova knjiga je izbor i za pusti otok - na kojemu s njom nitko nije otok na otoku - ali i za milijunski grad.
Podijeli na Facebook
