“Sada znaš što sam ti htio reći. Možda je to napokon istina. Možda nisam trebao napisati ovo pismo. Možda bi bilo bolje da su sve te stvari ostale neizrečene... uostalom, što je, dovraga, istina? Cijeli moj život bio je velika neistina i sada, došavši do njegova kraja, želim popraviti stvari. Samo što bi, naravno, istina mogla uzrokovati više patnje nego što ikome od nas treba. Kako da znamo?” “Milost i istina” priča je o uspješnoj glumici Sally, koja se u određenom trenutku suočava s emocionalnom pustoši svih svojih međuljudskih odnosa: muž je ostavlja, a obiteljski su korijeni pokidani. U želji da razriješi tajnu svog oca, o kojem nikad ništa nije doznala, nastoji se približiti suzdržanom djedu, koji je biskup, i kao u svojevrsnoj kriminalističkoj priči postupno napreduje stazom unutarnjeg i vanjskog raščišćavanja. Pomalo šokantan rasplet besprijekorno je uklopljen u dubok psihološki uvid u motivacije i razmišljanja dvoje glavnih likova, te nimalo ne djeluje kao jeftina senzacija. Upravo je ocrtavanje psiholoških nijansi likova najistaknutiji aspekt autoričina spisateljskog umijeća. Priča se, što je u Johnston uobičajeno, u svojim brojnim “podtokovima” naoko usput dotiče mnogih tema: mondenog svijeta glumaca/glumica i njihovih menadžera, roditeljstva/majčinstva, sraza duhovnih težnji i zemaljskih nesavršenosti u životu svećenika, (ne)autentičnosti medijskog izvješćivanja o događajima poput rata u Iraku itd. Iz supostavljenih priča pripadnika dviju različitih generacija razabire se još jedan snažan naglasak, naime osjetan pomak irskog mentaliteta i načina života prema slobodnijem, “europskijem” i “svjetskijem” svjetonazoru naspram negdašnje jače sputanosti društvenim i vjerskim konvencijama. Autorica je izrazila taj kontrast i na formalnoj razini, uklopivši u diskurs glavne junakinje u prvom licu, koji je satkan od kratkih, odsječnih rečenica, “priču unutar priče” drugoga protagonista iz bitno drukčijega vremena i miljea.
Podijeli na Facebook
