Čini se da Montalbano pomalo postaje svjestan da mu dani mladićke vehementnosti pomalo hlape. Pod stanovitim je pritiskom svoje Livije, te je sve bliže oltaru, pa se sve češće s nostalgijom obraća svojoj prošlosti, a posao policijskoga komesara obavlja nekako sve nonšalantnije i sa sve manjom snošljivošću prema svojim pretpostavljenima. Tankoćutnost prema nevoljnicima, pak, ne napušta ga; pun je razumijevanja prema njima i vazda im je spreman pomoći, a to ga, dakako, navodi na akciju usmjerenu na one koji stvaraju nevolje. Kao takav on će se, i bez službenog naloga, uplesti u istragu kojom će stati na rep krupnom financijskom mešetaru, koji je pokrao velik broj ljudi. Jedan će umirovljenik u svom očaju posegnuti čak i za puškom... To je, međutim, tek tragikomična epizoda u cijelom slučaju koji će se na kraju razmrsiti na neočekivan i posve bizaran način. Mjesto radnje je Sicilija, koja u Camilleriju ima osebujna i duhovita, humanošću posve prožeta kroničara. “Miris noći” šesti je Camillerijev roman o širom svijeta vrlo popularnu policijskom komesaru Salvu Montalbanu.
Podijeli na Facebook
