U magnetski privlačnom romanu “Moj Michael”, Amos Oz, jedan od najvažnijih suvremenih izraelskih pisaca, gradi stanovitu napetost između nedogađanja u izvanjskom svijetu i pustoši u unutarnjem životu svoje glavne junakinje Hanne. Preciznije, zamornu istovjetnost stvarnosti i Hanninih mnogolikih/mnogostrukih nutrina. Ona se pita je li moguće da se svatko osim nje pomirio s vremenom, ambicijom, požrtvovnošću i tzv. progresom. Budući da je njezina stvarnost potpuno u vlasti praznine, povlači se u svijet mašte i prigušenih čežnji. U snu postaje svemoćna princeza okružena svojim predanim podanicima. Kada je, međutim, budna, ona je živa kronika represivne i vrlo glasne tišine, zastrašujućeg muka i nepodnošljive praznine. Pišući o Hanninu životu, Oz ispisuje Jeruzalem s onu stranu prigodne turističke razglednice - Jeruzalem tuge, goleme ženske boli i sumorne stvarnosti. To pritom čini tako lirski intenzivno i napeto da se stranice kojima ćete proći doimaju gotovo dramatično. Sugestivnost ove židovske obiteljske “drame” zacijelo je uznemirujuća i u svojoj europskoj (hrvatskoj) inačici. Zatvoreni u svoje snove, zarobljeni predodžbama o stvarnosti i kanoniziranim muško-ženskim relacijama živimo neka zastrašujuća ponavljanja, navike i guste smrti naših smislova. A moć ljubavi umire u nama još za života.
Podijeli na Facebook
