U romanu je riječ o inicijaciji u perverziju sedamnaestogodišnjeg Pierrea pod vodstvom vlastite majke. Balansirajući između orgija, tjeskobe i poštovanja prema majci, junak se neprestano nalazi u povišenom erotskom stanju, koje je prema Batailleu univerzalna forma ljudskih odnosa. Čitatelj je do nepodnošljivosti uronjen u kaotičnost svijeta, izložen Pierreovoj žudnji za sveukupnošću i nastojanjima da je nadvlada, pa makar i ekscesivno. Lik majke neprestano dominira u djelu čas kao majka koja nježno brine o svom djetetu čas kao vodič koji budi dijete i uvodi mladića u svijet seksualnosti. Junakovo obožavanje majke pisac koristi kao način kojim želi ukazati na nesvjesni poriv za nadilaženjem majčinske ljubavi koja se pretvara u putenu ljubav, što je za Bataillea jednostavno nastavak i logičan razvitak seksualnosti. Bliski odnos s majkom Pierre doživljava kao približavanje Bogu zahvaljujući grijehu, kao transgresivan čin onkraj incestuozne žudnje. No tu nije kraj sablažnjivosti kojom pisac neprestano izaziva čitatelja, jer u odnos s majkom upliće i druge likove, Réu, Hansi i Loulou, da bi u nekoj vrsti ekstaze i agonije seksualnu vezu približio stanju smrti. Kritika je bila sklona u liku Pierrea prepoznati utjelovljenje ničeanskog Antikrista jer Bataille otvoreno ruši vrijednosti koje nameće crkva da bi djelovala na osobne porive ljudi. Bataille doživljava svijet kao bojno polje puno ruševina na kojem čovjek pokušava svladati strah od vlastitih ograničenja i nadvladati osobne granice. Ovo djelo očito je nastalo pod izravnim utjecajem kako Nietzschea tako i Sadea s namjerom da ruši tabue, ali i propituje dublji smisao ljudske intime. Roman je doživio velik uspjeh i, neobično, unatoč temi i načinu obrade, nije izazvao skandal.
Podijeli na Facebook
