Knjige Felicitas Hoppe uvijek su i knjige za putovanje. S knjigom “Najbolje mjesto na svijetu” autorica je stigla na cilj. Ali koji je to cilj? I kako dospijeva tamo? Kroz tunel, koji izaziva strah poput onog u bajci o zemlji Dembeliji. Kod Felicitas Hoppe on završava ravno iznad zidina crkve na jednom platou iznad rijeke Rhone. Na jednom koliko nestvarnom, toliko i realnom mjestu čežnje, gdje raste mnogo vinove loze i gdje se nalazi stara, ali svježe restaurirana isposnica: “Otići u isposništvo znači pronaći prostor, mjesto, položaj.” Ono što se pripovijeda u tom alpskom krajoliku punom južnog svjetla nije, međutim, priča o ostanku, nego svjetlucava jezgra autobiografije jedne autorice, kojoj ne valja slijepo vjerovati, jer u svojim knjigama izmišlja mitove i sudbine, spajajući - kao neumorna pustolovka u potrazi za istinom - u svojim fabulama bajke i povjesnice. S knjigom “Najbolje mjesto na svijetu” Felicitas Hoppe izmišlja samu sebe, pripovijedajući, doduše, o svome boravku kao dobitnica Spycher: Književne nagrade Leuk, ali pritom neprimjetno ulazi u niz vlastitih izmišljaja, k svojim vitezovima i svecima, zločincima i propalicama i svim ostalim nepouzdanim vodičima kroz svjetsku povijest ne bi li naposljetku ruku pružila muškarcu s kojim iskušava kako se osvajaju vrhovi.
Podijeli na Facebook
