“Narodno veselje” na tragu je Pavličićevih proza poput “Šapudla”, “Kruha i masti”, “Vodiča po Vukovaru”, “Bilo pa prošlo”... Kako se živjelo šezdesetih godina prošloga stoljeća, što smo slušali, a što čitali, koji je pjevač u publiku bacio sako, a tko je uređivao emisiju Kad bih imao čekić, kako smo voljeli jedni druge, čemu smo se divili i kako vrednovali svijet u koji smo kročili natopljeni nadom, zapisano je kroz gledište pripovjedača odraslog u Vukovaru, u gradiću na čijim su se ulicama smjenjivali taktovi najrazličitijih hitova. Sjećati se, ali pri tome sebe učiniti nevidljivim, da bi se na sjećanje potaknuli generacijski čitatelji ili nagovorili mlađi koji će u naslovu “Narodno veselje” čitati popularnu kulturu, uspijeva samo piscu koji sve pozorno promatra, pamti i nesebično nudi drugima. Na upisivanje, na prepoznavanje ili samo na veselje za neko dolazeće slobodno vrijeme.
Podijeli na Facebook
