Od prve rečenice romana “Nasljeđe gubitka” Kiran Desai uvodi nas u svijet zabačenog prostora obavijena maglom, u zapuštenu i vlažnu kuću staroga suca Jemubhaia, smještenu u sjeveroistočnom podnožju planine Kanchenjunga. Iako na početku djeluje kao mjesto utočišta i sigurnosti koje bi tako izolirano moglo biti bilo gdje na svijetu, tijekom romana postaje mjesto nesigurnosti, straha i nasumičnog nasilja. Sučeva kuća i oni koji u njoj žive (sudac, njegova unuka Sai, kuhar i kuja Mutt) izgubit će povlasticu života izvan vremena i povijesti: i u taj prostor koji je i dalje “bogu iza nogu”, zaboravljen od sviju, ulazi suvremenost sa svojim događajima. A suvremenost u ovom slučaju znači ustanak, rat, razbojstva i ubojstva, prekinute komunikacije i opskrba, razrušene ceste i mostovi. Iako je radnja romana smještena u polovicu osamdesetih godina prošlog stoljeća i tim se historijskim dijelom oslanja na nepalsku borbu za samostalnost, u “Nasljeđu gubitka” prepoznaje se neumitan slijed povijesti koja neprestano ponavlja istu matricu sukoba i mržnji: ne kao logičan slijed uzroka i posljedica, s jasnim motivima i svrhom, već kao slučajan niz katastrofičnih događaja koji izranjaju na pozadini starih sukoba i mržnji. Za roman “Nasljeđe” gubitka Kiran Desai dobila je 2006. godine prestižnu nagradu Booker.
Podijeli na Facebook
