Jednog svibanjskog podneva 1943. godine američki bombarder srušio se u Pacifik i nestao ostavivši za sobom samo krhotine i mrlje ulja, goriva i krvi. Potom se na površini oceana pojavilo jedno lice. Bio je to mladi poručnik, strijelac bombardera, koji je doplivao do čamca za spašavanje i prebacio se u njega. Tako je počela jedna od najneobičnijih odiseja Drugog svjetskog rata. Poručnik se zvao Louis Zamperini. Kao dječak bio je lukav, nepopravljiv prijestupnik, provaljivao je u kuće, tukao se i bježao od roditelja. Kao mladić preusmjerio je svoj prkos u trčanje i otkrio da ima izniman dar koji ga je odveo na Olimpijske igre u Berlin 1936. godine i na prag rušenja granice snova. Ali kad je izbio rat, atletičar je postao zrakoplovac. Tako je krenuo i na posljednji zadatak i našao se u malenom čamcu koji pluta u nepoznato. Zamperinija su čekale tisuće kilometara otvorenog oceana, nasrtljivi morski psi, potapanje čamca, glad i žeđ, napadi neprijateljskih zrakoplova, a nakon svega toga još veće muke. Natjeran do ruba izdržljivosti, Zamperini je na očaj odgovarao dosjetljivošću, na patnje nadom, odlučnošću i humorom, na nasilje buntom. Zamperinijeva sudbina, bila pobjednička ili tragična, visjela je na tankoj niti njegove volje.
Podijeli na Facebook
