Noćne igre

Zbirka priča "Noćne igre" pokazuje svu širinu pisanja švedskog klasika Stiga Dagermana: zaokupljaju ga teme iskorijenjenosti, odrastanja u teškim obiteljskim uvjetima, jaza između djetinjeg svijeta i svijeta odraslih te seoske sredine i hladnoće gradova, teme borbe likova s različitim oblicima gubitka... Iza humora i britkih opisa krije se tama, na temelju koje bi se moglo reći da se Dagerman uklapa u stereotip mračnog skandinavskog pisca, ali u zakucima čak i njegovih najsumornijih priča prisutno je svjetlo, patnji i nostalgiji suprotstavljene su nada, nedužnost i djetinja maštovitost. Dagermanovi likovi nisu junaci, nisu borci za radnička prava, nisu čak ni antijunaci. To su ljudi koji žive sa svojim lažima, ljudi koje te laži na kraju često i unište. Oni samo traže utjehu, ali utjeha koju su prigrlili često se razotkriva kao lažna, čak i štetna. Likovi njegovih priča poslijeratna su djeca, mladići koji žude, žele i boje se onoga što žele. Tako u naslovnoj priči "Noćne igre" Åke, dijete pripovjedač, noću sanja načine kako da dovede oca kući iz gostionica gdje provodi noći i troši svu svoju plaću. Mašta nosi dijete k ocu poput astralne projekcije i Åke vodi oca do tramvaja u nadi da će doći kući i da će majka prestati plakati. Kad se njegovo nastojanje izjalovi, dječak, barem u mašti, pribjegava nasilju.