Roman “Noćni putevi” sastavljen je od niza fragmenata iz svakodnevice noćnog taksista ruskoga podrijetla. Ovdje čitatelj susreće grubu stvarnost Pariza između dva svjetska rata, stavljenu u nostalgični modus, gdje se grad doima poput Petrograda Fjodora Mihajloviča Dostojevskog s gladnim i odrpanim spodobama, krojačima, kuharicama, pijancima... Mjesta na taksistovim maršrutama najčešće su zadimljene kavane, skromni stanovi podalje od središta grada, mračna stajališta taksija i pusti trgovi. Njima prolaze tragični junaci, izmišljeni i poluizmišljeni, poput “ruskoga kozaka” Fedorčenka, čovjeka nejasna podrijetla i u stalnoj potrazi za smislom života, koji ženidbom s priprostom prostitutkom Suzanne bezuspješno pokušava pokrenuti posao i odlijepiti se od društvenoga dna. Platon, s kojim se pripovjedač najradije upušta u učene ekskurse, zbiljskog dvojnika ima u poznatom pariškom klošaru zvanom Sokrat. Platon je, veli autor, mlađi čovjek, obrazovan, znao je strane jezike i čak spremao doktorat iz filozofije, no i on na kraju strada od vlastite ruke odnosno filozofije. Na pitanje zašto pije taj propali intelektualac kaže: “Istina koju ne namjeravam poreći tužna je i sastoji se u ovom: mi nismo alkoholičari zato što pijemo, ne; mi pijemo zato što smo alkoholičari.” Možda je najtragičniji lik iz tog društva prostitutka Jeanne Raldy, čiji je prototip čuvena kurtizana Jeanne Baldy. Tu su i Turbigo, prevarant koji je prosio novac za mlijeko, Alice, hladna prostitutka vezana za glazbenika homoseksualca, kao i niz slikovitih gostioničarki, tvorničkih radnika i apatičnih činovnika...
Podijeli na Facebook