Svaki duhovni put počinje najprije pročišćavanjem i ogoljavanjem, poziva na korizmu srca i post duše. Premda nužno prolazi kroz odustajanje od iluzija, ne oslobađa nas zato osobnog arheološkog rada, odnosno preispitivanja naše povijesti, naših vjernosti, ponavljanja i naslijeđa. Ne štedi nas od razjašnjavanja naših vjerovanja, od istraživanja zamki i nesporazuma koji nas vezuju i sputavaju u odnosima s drugim ili sa samim sobom. Temelji se na naukovanju kako bi nam dao pouzdana uporišta i čvrsta sidrišta, kako bi nam pomogao da se smjestimo u labirintu mnogostrukih zahtjeva suvremenog života. Put se kadšto pojavljuje kao golem prostor između vjerovanja i sigurnosti, katkad kao uska staza na kojoj će se sukobiti predosjećaj, opažanje i iskustvo. Prije no što stignemo do treptaja buđenja morat ćemo prijeći čitavo jedno "polulutanje" ("itinerrance"), od potrage za istinom do potrebe za ogoljavanjem. Valja stvoriti mnoge praznine u sebi da bi se moglo početi primati.
Podijeli na Facebook
