Cormaca McCarthvja gotovo da i nije potrebno predstavljati hrvatskom čitatelju. No to sa sigurnošću, iako je riječ o jednom od najznačajnijih američkih suvremenih prozaika, možemo ustvrditi tek nakon svjetskog uspjeha ekranizacije njegova romanesknog bestselera “Ovo nije zemlja za starce” braće Coen. Film je “pokupio” četiri Oscara, uključujući one za najbolji film, najbolju režiju i najbolju sporednu mušku ulogu (izvrsni Javier Bardem), a možda je najbolja preporuka ovom mračnom trileru smještenom na američko-meksičku granicu 1980. godine upravo činjenica da još za nekoliko kopalja bolje funkcionira u svojem izvornom mediju - prozi. U narativnu matricu, koja je baštinila mnogo, kako od vesterna tako i od romana ceste, “upakirana” je arhetipska priča o dobru i zlu, dekadenciji i njenim moralnim konzekvencama. No jedna od poanti ove “izgubljene zemlje” jest da je za moraliziranje sposoban, prema onoj narodnoj “pričat’ će tko preživi”, zaista samo onaj tko uspije dovoljno dugo sačuvati glavu na ramenima. A ti su, u McCarthyjevu makabričnom svijetu, u kojem si čovjek ne može priuštiti neprijatelje - zaista rijetki.
Podijeli na Facebook
