Knjiga “Ožiljci slatkog raja” nije samo najhvaljenija biografija legendarne rock ikone Janis Joplin već je i sjajan prikaz vremena i okruženja u kojemu je živjela; kruna je to petogodišnjeg intenzivnog istraživanja povjesničarke i kritičarke Alice Echols. Uz autoritativan prikaz nezavidnog životnog puta i zavidne glazbene karijere kultne heroine rocka, autorica znalački obrazlaže (kontra)kulturnu povijest 60-ih: odlazak bitnika i dolazak hipija, razvoj folk i hipi glazbene i umjetničke scene, kao i osebujan način života njihovih sudionika. Janis je svojim iznimnim talentom i interpretativnom snagom ostavljala bez daha sve prisutne od prvih nastupa u srednjoj školi do posljednjih koncerata u prepunim dvoranama i stadionima; poput tsunamija poharala je cijelo područje rock'n'rolla kao ni jedna bjelkinja prije nje. Na sceni, ali i van nje bila je neukrotiva: njezina je seksualnost bila bestidna, bezobzirno je psovala, pila i drogirala se, oblačila se poput “psihodelične uličarke”, beskompromisno se izrugujući svim uvriježenim običajima i tradiciji - bila je utjelovljenje buntovništva, nekonvencionalnosti, spontanosti i samosvojnosti. Živjela je i uživala na način “kao da sutra ne postoji, čovječe, to je sve isti jebeni dan”, ili, kako je još voljela reći: “Radije bih živjela deset superhiperludih godina nego doživjela sedamdesetu sjedeći u jebenoj fotelji ispred televizora”. Janis je na brojne načine nosila i podnosila teret i bol inovatora i odmetnika, i nije pritom uvijek bila sretna, ali išla je do kraja, preko svih barijera, mijenjajući općeprihvaćene poglede na svijet i društvena pravila. Poput Hendrixa, Morrisona i Cobaina izdržala je svega dvadeset i sedam godina, postavši i ostavši simbolom svoje generacije i svojega vremena.
Podijeli na Facebook
