Plavobradi

Charles Perrault nije ništa shvatio u vezi s Plavobradim: to nije neko potpuno užasno biće, i on ima pravo zaštiti svoj tajni vrt. To je poruka 21. romana Amélie Nothomb. Ovdje se Plavobradi zove don Elmirio Nibal y Milcar, stanuje u VII. arondismanu, nema suprugu, ali ima sustanare, kojih je, kao u priči, osam nestalo - svi nose imena koja se završavaju s “ine”. Stiže deveta osoba, Saturnine, koja dobije ono što se naziva pakleni plan za stanovanje: prekrasnih 40 kvadratnih metara u elegantnoj četvrti za 500 eura mjesečno, jednu od mnogobrojnih prostorija privatnog zdanja don Elmirija. Susret dinamične 25-godišnje žene i ultra bogatog 44-godišnjeg buržuja, za kojeg se pretpostavlja da je ubio svoje sustanare. Nastaje intelektualni ping-pong, sočan i uzvišen, između dva lika. Dijalog neviđene žustrine. Već od 49. stranice šampanjac najboljih godišta teče u potocima. Kušaju se prekrasna jela koja je skuhao don Elmirio i koja su opisana kao remek-djela. Neobuzdana mlada žena suprotstavlja se navodnom ubojici, istodobno zavedena njegovim osobinama i njegovim osjećajem za lijepo. Ali Saturnine se nikada ne prepusti iskušenju da otvori zabranjena vrata.