“Priča o teti Mandi” jedan je poetični i narativno dovršen, do kraja promišljen, zaokružen svemir. I da više nikad ništa ne objavi – a hoće, to se osjeti – ova dvadesettrogodišnja pripovjedačica i umjetnica ostavila je za sobom veliku priču. To je biografija jedne obične žene iz vremena socijalizma, ali koja se, kako to biva kad umjetnost hoće, ili kad umjetnik ima dara, pretvara u sliku epohe. Priča djeluje katarzično, jer iz nje poput bujice koja je provalila branu izbije ono što je dvadeset i tri duge godine potiskivano, i što će i dalje biti potiskivano, jer knjige ne mijenjaju svijet i nemaju utjecaja na one koji ih ne čitaju. No, autorica kao da toga i nije svjesna, ili ju nije briga, jer ona priča o teti Mandi, a ne o vremenima tete Mande. Ona se, ta vremena, razotkrivaju sama od sebe, jer je nemoguće ispričati priču o jednoj ženi, o jednom čovjeku, a zatajiti priču o vremenu...
Podijeli na Facebook
