U jednome beogradskom hotelu gost iz Kanade doživio je moždani udar. Dok ga iznose van, recepcionar u internetski pretraživač upisuje njegovo ime i prezime. Tako započinje priča koja se odvija u dva narativna toka. U prvome licu čitatelj prati što se zbiva u glavi čovjeka koji je u dubokoj komi. U trećem licu prati mladića koji se, nakon oskudnih saznanja o nepoznatom gostu, opsesionira i vezuje uz njega. Dvije priče povremeno se dodirnu, sretnu se isti mirisi, iz jedne u drugu prelaze isti epizodisti, protagonisti nekih prošlih života. Pojedini likovi u romanu nose imena stvarnih osoba i preuzimaju dijelove njihovih biografija, ali i dalje ostaju samo književni likovi. Kao u zrcalima koja se međusobno gledaju, razvijaju se izmišljene priče, koje junaci knjige pripovijedaju jedni drugima, a u tim pričama, opet, njihovi junaci pričaju svoje priče, u kojima, također, postoji netko tko će nekome drugom ispričati svoju priču. I na kraju, sve biva točno i lako, i svaki bi se život mogao svesti na jednu rečenicu. “Psi na jezeru” jednostavna je priča, bajka o samoći, identitetu i egzilu.
Podijeli na Facebook
